MODELI I MODELIRANJE TJELOVJEŽBENIH PROCESA

O knjizi MODELI I MODELIRANJE TJELOVJEŽBENIH PROCESA

Lokomotorni sustav ima svojstvo generiranja i oslobađanja energije s ciljem savladavanja otpora na određenom putu za određeno vrijeme u sklopu nekog kinetičkog izlaza koji se može manifestirati kvalitativnim i kvantitativnim raznovrsnostima motoričkog izražavanja. Prema toj raznovrsnosti unutar globalnog kinetičkog sustava moguće je unutar kinetičke strukture formirati niz procesa koji se odnose na stanje organizma i transformaciju tog stanja. Primjenom suvremenog kategorijalnog koncepta opće teorije sustava, koji uključuje sve postojeće determinističke i stohastičke multivarijantne procedure aplicirane na dinamičku grupu stanja, adaptacije i transformacije, omogućeno je formuliranje modela u fjelovjeŽbenom procesu. Proces tjelovježbe kompleksan je sustav koji je određen prirodnim zakonitostima i usmjeren na transformaciju bioloških struktura. Transformacija bioloških struktura odraz je stanja funkcionalnih mehanizama usmjerenih na kvalitativne i kvantitativne promjene stanja organizma u sustavu tjelovježbe. Proces transformacije tjelesnih sposobnosti odnosi se na razvoj, prestrukturiranje i usavršavanje tjelesnih sposobnosti u vremenskom pomaku, a temelji se na transformaciji energije i informacija.
Tjelovježba je planski, organizacijski i izvedbeni proces usmjeren na transformaciju antropoloških obilježja pojedinca (ili grupe vježbača) iz jednog (inicijalnog) u drugo (tranzitivno ili finalno) stanje. Ako se za pojedinca ili grupu vježbača na objektivan način prikupi veći broj pokazatelja o stupnju kinetičkih, funkcionalnih, biomehani-Čkih, antropometrijskih, psiholoških i drugih svojstava, tada se status pojedinca može prikazati kao stanje u višedimenzionalnom prostoru čije dimenzije predstavljaju određena svojstva u kojima je status pojedinca određen.
Na osnovi toga moguće je proces tjelovježbe realizirati izazivajući one planirane adaptacije i transformacije relevantnih vrijednosti (sposobnosti) koje su potrebne i koje dominiraju u izabranoj kinetičkoj aktivnosti. Organizirajući i planirajući proces tjelovježbe kao postupak s većim brojem kontrolnih točaka tijekom procesa, ukazujemo na mogućnost tranzitivnih stanja kroz koja pojedinac ili grupa prolazi. Upravljanje procesom tjelovježbe u ovisnosti je o nizu antropoloških svojstava organizma (funkcionalnih, morfoloških, konativnih, kognitivnih i dr.). Na osnovi navedenih svojstava moguće je isplanirati proces razvoja tjelesnih sposobnosti organizma u skladu s određenim biološkim zakonitostima i modelima. Iz bioloških zakonitosti proizlazi i orijentacija praktičnog uobličavanja procesa razvoja tjelesnih sposobnosti organizma.