Prikaži više Prikaži manje

23214

MOJ ZAGREBAČKI RUKOPIS

29,20
26,28
Najniža cijena u zadnjih 30 dana: 23,36 
dostupno
ISBN ISBN: 978-953-201-762-5
Uvez Uvez: tvrdi
Godina izdanja Godina izdanja: 2007

O knjizi MOJ ZAGREBAČKI RUKOPIS

DVOJICA KOLEGA i prijatelja prate me cijeli radni vijek (novinar Živko Gruden) ili veći dio (književnik Alojz Majetić), i nisu mogli ostati po strani ni prigodom pisanja ove moje ispovjedne knjige. Gruden je »morao« pročitati svako tek napisano i elektronskom poštom uredno mu dostavljeno poglavlje, kao svjedok cjelokupnog mog profesionalnog života u novinama (prvi novinar koji me sredinom listopada 1957. dočekuje u novinskoj redakciji u Masarykovoj - kao da samo mene čeka!). A Majetić - urednik ili pisac predgovora većine mojih knjiga, u redovitim šetnjama od Bundeka do utrinske tržnice (s obaveznih pola porcije Džeminih ćevapa u somunu i produženim capucci-nom — moje časćenje za njegovu »pretrpljenu psihičku bol«!), sudjeluje sa mnom u razgovorima oko izbora, i tretmana, pojedinih zajedničkih događanja, ljudi i tema. Na toj dragocjenoj pomoći obojici sam prijatelja zahvalan. Ako sam u knjizi bio iskren i pošten prema, drugima i prema samome sebi, a povrh toga otvoren i objektivan prema vremenu i onima koji su mu, u pozitivnom i negativnom smislu,
davali pečat, onda je to zasigurno i njihova zasluga,. I sam sam s tom odlukom krenuo u tu nezahvalnu i krajnje riskantnu avanturu »pisanja o sebi« — da »idem do kraja«, da »sve priznam«, tj. da se razgolitim i da se unutar ovih korica pokažem onakvim kakav jesam, a ne kakav bih eventualno želio biti. Koliko je to, naravno, uopće moguće. Kako sam se u životu načitao autobiografskih knjiga, nisam mogao izbjeći vlastite primjedbe i zamjerke onim autorima, koje slučajno osobno poznajem, ili sam ih poznavao, a koji se nisu uspjeli othrvati, valjda prirodnoj, potrebi i želji da se pokažu ljepšim, boljim, pametnijim i poštenijim, nego što jesu, i kakve ih drugi poznaju i pamte. Iako ovdje nije riječ o klasičnoj autobiografiji, već mi je namjera da kroz razdoblje od pola stoljeća pisanja, što na novinskim stupcima, što u knjižnom bloku, pišem o sebi, ali kroz sebe i o rodnom gradu s kojim sam živio i koji sam kroz vlastitu optiku sve to vrijeme promatrao, nastojeći biti što objektivnijim svjedokom njegove sva-kodnevice i njegovih mijena, nemam iluziju da i sam nisam podlegao »prirodnoj potrebi« makar za ublažavanjem, ako ne i uljepšavanjem. Zahvalan sam i svojoj kćeri Ani koja mi je, naravno, u najboljoj namjeri, signalizirala (i signirala) poneku rečenicu ili cijeli odlomak, koji bi se mogli krivo shvatiti, ili jednostavno, kako bi ona oprezno rekla, da tako nešto »njenom tati ne treba«, i uvijek sam joj na takvoj primjedbi bio zahvalan i u većini slučajeva je poslušao. Slično je bilo i u slučaju profesionalnog čitanja, kad mi nakladnikova lektorica Hana upire prstom na dva ili tri mjesta, s napomenom da bi moglo »mirisati na samohvalu« (smjesta otfikariti!). A zahvalan sam joj i kad mi, s vizure svojih godina (generacija moje Ane) priznaje da je nekim mojim ispovjednim pasažima, pogotovo opako realističnim, opisima, zamalo šokirana! To! Volio bih, naravno, kad bi istu ocjenu imali razloga i potrebu dati i moji čitatelji, pred kojima se knjiga našla, i kojima je namijenjena.
Z. M.

Nakladnik/ci
ISBN
978-953-201-762-5
Uvez
tvrdi
Godina izdanja
2007
Broj stranica
428
Format
24,5 x 15 cm