NADJA

O knjizi NADJA

Nadja (1928) se nadaje kao povijest nepopravljive nesreće i duševnog sloma jedne smione mlade žene, neukrotivo slobodna duha, obdarene paranormalnom osjetilnošću, /.../ali nažalost siromašne i krhke.
/.../
Riječ je o istinitoj pripovijesti, štoviše obilno dokumentiranoj fotografijama i reprodukcijama, u kojoj se esejistička razmatranje, lirsko pismo i dnevnički zapisi spajaju na dotad neviđen način. Premda su tu otvoreno autobiografiku ispovijest o piščevu odnosu sa stvarnom a neobičnom ženom, koja je samu sebe nazivala Nadjom, neki proglašavali romanom, ona je samo jedno najvećma vjerodostojno izvješće o svakodnevnim činjenicama i začudnim znacima, s pomoću kojih autor i njegova zbiljska junakinja "provaljuju" kroz vrata onog nadrealnog. Izvješće na pjesnički pogon, dobro branjeno od natruha fikcije, koje izmiče svakom razboritom pokušaju klasifikacije i koje, uza svu raznorodnost svojih elemenata, rascjepkanost svoje strukture, posjeduje neku duboku, nimalo pravocrtnu koherentnost.