NAJBOLJE HRVATSKE PRIČE 2005.

O knjizi NAJBOLJE HRVATSKE PRIČE 2005.

Obično, kad radim izbore slične ovima, prije nego što uopće krenem u tu avanturu, sama sebi, na neviđeno, obećam jednu stvar - da će broj uvrštenih autora obavezno biti dvanaest. Reklo bi se, prvo si zadam formu, a tek onda počnem brinuti o sadržaju i znam da zbog toga ne trebam biti ponosna. Ne znam zašto - svakako to uopće nema veze s općepoznatom simbolikom toga broja - ali nekako mi se upravo ta "količina" čini najprimjerenijom. Nikada si tu potrebu nisam uspjela logički objasniti, iako mi se čini da sam najbliže istini ako kažem da u tome čak ima i mrvica lijenosti - ono, kakav je to izbor manji od deset, treba ga malo podebljati, ali samo malo, nikako čak do petnaest, i tako izbor pada na idealni broj dvanaest. Kad su me urednici iz Profila, dragi kolege Roman Simić Bodrožić i Drago Glamuzina, zamolili da načinim izbor najboljih priča 2005., koji samo što niste počeli čitati, bila je prva polovica spomenute godine i sve troje jedva da smo se uspjeli sjetiti dva-tri kratkopričačka naslova koji bi odgovarali projektu koji smo dogovarali....