NEUTRINO

O knjizi NEUTRINO

Krajem osamdesetih godina, Davor Wagner, Šaša Hemon i ja smo nekoliko godina živjeli zajedno u iznajmljenom stanu sa bazenom na Kovačima. Svako je imao svoju spavaću sobu, a dnevni boravak i kuhinju smo dijelili. Imali smo Sašinog bijelog "fiću" i moju Panasonic telefonsku sekretaricu kupljenu preko veze u duty free shopu, na koju su žene ostavljale ljubavne poruke za Šašu, a Guša polusatne zvučne zapise čovjeka koga kolju. Davor je donio kompjuter, za koji ni Šaša ni ja u to vrijeme nismo pokazali nikakav interes, misleći da je to neka prolazna moda.
Kad sam se posljednji put vidio sa Sašom pričali smo o tom vremenu. Šaša kaže da je sve trajalo tri mjeseca. Meni se čini — godinama.
Sjećanje je selektivna fantazija o prošlosti.
S druge strane, on se ne sjeća da sam ja bio prisutan na gledanju utakmice Crvene zvezde u polufinalu Kupa šampiona, iako se u filmu Mirsada Bećirevica o Johnnyju Stuliću, koji je tom prilikom sniman u našem stanu, pojavljujem u trenutku kad je Zvezda dala gol i kad smo predvođeni Sašom Savićem pjevali "Druže Tito mi ti se kunemo", ali tako da zvuči kao neka grlena kamenjarska pjesma.....