NEZACJELJIVA RANA SVIJETA

O knjizi NEZACJELJIVA RANA SVIJETA

Iako nastali u duljem vremenskom rasponu, iako ispisani raznim povodima i s različitim nakanama, iako tematski raznoliki, ogledi i rasprave koji su našli mjesta u ovoj knjizi ipak su - barem je to nakana njihova pisca - obuhvaćeni jedinstvenom duhovno-povijesnom upravljenošću, upravljenošću koja se može nazvati novi humanizam. To je njihov zajednički okvir, njihova zajednička duhovna atmosfera, u tome je njihova nit-vodilja, ono što ih prožima i spreže. Humanizam je to koji proizlazi iz novog etosa, etosa kojega nije moguće zahvatiti pojmovima (stare) etike ili (stare) estetike. Niti u smislu modernih vrijednosti niti u smislu tradicionalnih pravila, zapovijedi i zabrana. Novi etos jest etos u ime vulnerabilna čovjeka, u znamenju njegove necjelovitosti, etos što se rađa iz prepoznavanja i priznavanja nezacjeljive rane svijeta. U tome se svijet ne da promijeniti. Što su nasrtljivije i zadrtije akcije mijenjanja svijeta u ime njegove (idealne, buduće) cjelovitosti, tim je veća patnja ljudi, tim je dublja rana u užasu i boli raskoljena srca. Neposredno vrelo europskog nihilizma jest u identificiranju čovjeka sa subjektom. Kao subjekt čovjek bi trebao biti posvemašnji otac i gospodar ne samo vlastita tijela i vlastite volje, nego i prirode i društva i povijesti. Naposljetku: života i smrti. Ukratko: kao subjekt trebao bi zauzeti mjesto Boga. Novovjekovni antropocentrični čovjek, ne osvrćući se na svoju smrtnost kao konačnost vlastita bitka, nije tako ništa drugo doli uzvratna projekcija (refleks) Božje omnipotentnosti. Iz toga proi-s-tječe da su izopačene kako prva tako i druga slika, kako teocentrizam tako i antropocentrizam.