O PUTOVANJIMA KROZ VRIJEME

O knjizi O PUTOVANJIMA KROZ VRIJEME

U svojoj posljednjoj autobiografskoj knjizi O putovanjima kroz vrijeme poljski nobelovac Czesław Miłosz ponovno piše o svom odrastanju i školovanju u Vilniusu, Krakowu, Varšavi, o vlastitoj emigraciji u Francuskoj i Americi, ali isto tako i o velikim i neizbježnim europskim temama, poput komunizma i nacizma ili zamršenih poljsko-litavskih povijesnih i političkih odnosa, često neodvojivih od ruskih i ukrajinskih. Miłosz opsesivno piše o teškom naslijeđu europskog dvadesetog stoljeća, čiji je glasovit sudionik i kroničar. Stoga i izbor glavnih likova u ovoj knjizi može biti posve osoban. I doista, Miłosz piše o svom stricu, litavskom pjesniku Oscaru Miłoszu, zatim o velikim imenima poljske kulture i književnosti, kakvi su već bili Leszek Kołakowski, Witold Gombrowitz, Gustaw Herling-Grudziński, Wisłava Szymborska ili Ivan Pavao II. Miłosz, uvjereni antikomunist, katolik i konzervativac, ispisao je u ovoj knjizi pregršt elegantnih i nadahnutih eseja u kojima će hrvatski čitatelji zasigurno prepoznati mnoge od vlastitih dilema i trauma.

 

Između dva rata Poljska je bila smatrana polufašističkom državom – do kojeg je stupnja taj sud bio utemeljen, ne bih sad u to htio ulaziti. Drugi svjetski rat nije donio veliko poboljšanje. Sudjelovanje poljskih vojnih snaga u borbi protiv totalitarizma za nas je veoma važno, dok se na Zapadu više pamtilo da je Poljska mjesto na kojem je nastao logor u Auschwitzu i gdje je sprovedeno istrebljenje Židova. Nedostatak potpunijih informacija sve do danas o tome što se događalo u Poljskoj za vrijeme okupacije je doista nevjerojatan. U poznatom stripu Arta Spiegelmana Maus Židovi su prikazani kao miševi, Nijemci kao mačke, a Poljaci kao svinje: smatram da ta slika nije odveć pohvalna za Židove, uvredljiva za mačke, a da ne govorim o Poljacima. Poljska je tamo definirana kao „satelitska država“ – što nama zvuči strašno, ali strani čitatelji, koji ne znaju o tome ništa, s lakoćom će progutati takvu rečenicu. Zacijelo otud i potječe uvjerenje koje je nastalo poslije rata na Zapadu – koliko je pak ono rasprostranjeno i koliko je još živo, to je već nešto drugo – da je komunistička vlast bila jedino rješenje za divlje i antisemitske Poljake.