- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- povijest
- OAZA U CRIKVENICI
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

OAZA U CRIKVENICI
O knjizi OAZA U CRIKVENICI
U jeku Drugog svjetskog rata grupa žena s djecom pronašla je u crikveničkom hotelu Slavija spas od nacističkih progona u rodnoj Poljskoj. U knjizi su sjećanja jedne od djevojčica koje su boravile u toj oazi mira na obali Jadranskog mora.
Prvi predstavnici poljskih izbjeglica u Crikvenici bile su majke s djecom – stanovnici Švicarskog doma za poljsku djecu. Taj dom bio je spoj prihvatilišta s internatom za više od dvadeset žena s djecom (ukupno sedamdeset do osamdeset osoba), većinom supruga vojnika koje je rat razdijelio od muževa i protjerao iz Poljske. Dom se nalazio u velikom iznajmljenom hotelu Slavija, a njegova voditeljica postala je moja majka, Maria Kujawska, liječnica i društvena i politička aktivistica iz Šleske. Stanarke, koje su same vodile cijelo domaćinstvo, u njemu su imale osiguran smještaj, uzdržavanje i liječničku skrb. Uz to, donatori iz Švicarske slali su pakete s odjećom, posteljnim rubljem, farmaceutskim proizvodima, higijenskim potrepštinama, igračkama i slatkišima.
Mnogi izbjeglice, privučeni reputacijom Švicarskog doma, pristigli su upravo u Crikvenicu. Oko hotela Slavija na taj se način razvila kolonija poljskih izbjeglica. Među njima se našla grupa od oko dvadeset članova poljskih obitelji Potocki i Tyszkiewicz, koji su stanovali u vili Liburnija. Poljska kolonija brojala je oko dvjesto osoba. Ta se brojka mijenjala, jer su tijekom cijelog razdoblja postojanja kolonije u nju pristizali novi izbjeglice, a napuštali je oni, koji su na svoju ruku uspjeli organizirati odlazak na područja smatrana sigurnijima. Male grupe emigranata sklonile su se i u druga mjesta na jadranskoj obali, a uz to je nekoliko poljskih studenata studiralo u Zagrebu