- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- povijest
- OČEVI I SINOVI - Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

OČEVI I SINOVI - Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća
O knjizi OČEVI I SINOVI - Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća
Mudra izreka kaže da Čovjek može učiniti tri važne stvari: roditi dijete, zasaditi stablo i napisati knjigu. Dugo sam bila uvjerena kako će mi najlakše biti napisati knjigu. Kako sam se prevarila! Knjiga je došla zadnja na red kao plod višegodišnjeg bavljenja zagrebačkom privrednom elitom. Rezultat prvih istraživanja formulirala sam još u doktorskoj disertaciji, koju sam potom znatnim dijelom dopunila, kako u tematskom tako i vremenskom obuhvatu. Stoga je ovaj tekst dvoslojan, s jedne strane uključuje raščlambu ekonomske, političke i kulturne djelatnosti privredne elite od 1848. do 1883., čime sam se bavila u disertaciji, a s druge je dopunjen prikazom svakodnevnog života pojedinaca i obitelji, položaja žena i djece, načina vizualne prezentacije i kulture smrti. U tom drugom dijelu, u nekim aspektima sam slijedila razvojne smjernice do sloma Habsburške Monarhije, pa i do međuraća, ukoliko sam imala podataka. Pritom sam pokušala obraditi i one teme koje su u hrvatskoj historiografiji o 19. stoljeću slabo zastupljene, poput primjerice, svakodnevice djece i adolescenata, odnosa prema smrti ili vizualne kulture određene socijalne skupine, u ovom slučaju privredne elite. U tim istraživanjima došla sam do ruba vlastita historijskoga „limesa" približivši se povijesti umjetnosti, antropologiji, pedagogiji i znanosti o književnosti. Iako je inter- i transdisciplinarnost nužna i poželjna, ona nije lako ostvariva u djelu jednoga autora. Stoga sam svjesna da su ti dijelovi teksta ipak pisani iz optike jedne „obične" povjesničarke.