- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- OFICIROVA KĆI
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi OFICIROVA KĆI
Oficirova kći roman je tačnih i šokantnih slika. Recimo, turisti, kupači na ljetnoj plaži na Dančama u očima glavne junakinje izgledaju isto kao oni leševi koji su po svršetku rata plovili niz Kupu, u Sisku. Između dva kupanja, sisačkoga i dubrovačkog, razvio se njezin život, u kojemu, kao ni u jednom ljudskom životu, ništa nije općenito, ništa se ne podrazumijeva, ništa nije kao kod drugih ljudi… Taj prizor turista u morskome plićaku i leševa uz obalu rijeke uznemirujući je, ali ne da ga se nikome ispričati, jer postoji i objašnjiv je samo u jedinstvenome životnom iskustvu. Međutim, po takvim se prizorima, slikama ili metaforama ozbiljna književnost i prepoznaje. A ne, recimo, po romanesknim strukturama ili po dovršenosti romana. Takve slike živima će učiniti likove, vremena i gradove. Izvući će ih iz magme i sivila općih mjesta i učiniti stvarnim. Romanom Oficirova kći Milišić je, između ostaloga, Dubrovnik izvukao iz njegovoga dugog neprisustva i nepostojanja u hrvatskoj književnosti, učinivši ga živim i stvarnim. I to ne onaj Dubrovnik koji se gleda samo iz daljine i u koji se spušta s poniznošću sirotinje s druge strane brda, kakav je opisan u Kovačevome velikom romanu Grad u zrcalu, nego Dubrovnik u kojem se živi s mukom, između pripadanja i nepripadanja, i do crne se zemlje, do hladnoga kamena, klanja onima s kojima se u vječnoj mržnji i zavadi. — Miljenko Jergović