OGLED O PODRIJETLU JEZIKA

O knjizi OGLED O PODRIJETLU JEZIKA

S vremenom svi ljudi postaju slični, no vrsta njihovog razvoja različita je. U južnim podnebljima, gdje je priroda velikodušna, potrebe se rađaju iz strasti; u hladnim se pak zemljama, gdje je ona škrta, strasti rađaju iz potreba, pa je u jezicima, ružnim kćerima nužde, zamjetno njihovo tegobno podrijetlo.
Premda se čovjek navikne na vremenske neprilike, na hladnoću, na nelagodu, pa čak i na glad, priroda ipak u jednom trenutku podliježe. Izloženo tim surovim iskušenjima, sve što je slabo umire; dok sve ostalo jača; između kreposti i smrti nema sredine. Eto zašto su sjevernjaci tako robusni: nije ih klima s početka učinila takvima, nego je prihvatila samo one koji su već bili takvi, te nije neobično da djeca zadržavaju snažnu građu svojih roditelja.
Već vidimo kako robusniji ljudi nužno posjeduju manje osjetljive organe; glasovi su im uvijek hrapaviji i dublji. Napokon, kolika li je razlika između dirljivih inflek-sija koje proizlaze iz nemira duše, i krikova koji se otimaju iz fizičkih potreba? U tim groznim podnebljima gdje je devet mjeseci u godini sve mrtvo, gdje sunce zagrijava zrak tek nekoliko tjedana da bi stanovnicima pokazalo kakvih su dobara lišeni i produljilo njihovu muku, u tim krajevima gdje zemlja ponešto daje tek primorana ljudskim radom, i gdje je izvor života naizgled više u rukama nego u srcu, ljudi, neprestano zaokupljeni snabdjeva-njem radi opstanka, gotovo i da nisu razmišljali o nježnijim vezama, sve se svodilo na fizički poriv; prilika je značila izbor, pogodnost je značila odabir. Besposlica koja hrani strasti ustupila je mjesto radu koji ih potiskuje. Prije razmišljanja o sretnom životu, valjalo je razmišljati o životu. Zajednička potreba ujedinjavala je ljude mnogo bolje nego što bi to bio učinio osjećaj, društvo se oblikovalo isključivo kroz vještine; trajna opasnost od smrti nije dozvoljavala da se jezik ograniči na gestu, a prva riječ ovdje nije bila volite me (fr. aimez-moi), nego pomozite mi (fr. aidez-moi).
Premda dosta slične, te dvije riječi izgovaraju se vrlo različitim tonom. Namjera nam uopće nije bila izazvati osjećaj, nego razumijevanje; posrijedi, dakle, nije bila energija, nego jasnoća. Akcent koji srce nije isporučivalo nadomjestili smo snažnim i zamjetljivim artikulacijama, a ako je na oblik jezika djelovao neki prirodni utisak, taj je utisak dodatno doprinosio njegovoj tvrdoći.
Zapravo, sjevernjaci nisu ljudi bez strasti, no njihove su strasti druge vrste. U toplim zemljama riječ je o putenim strastima vezanim uz ljubav i dokonost. Priroda se u tolikoj mjeri brine za stanovnike da oni gotovo i nemaju što raditi; raspolaže li s dovoljno žena i počinka, Azijac je zadovoljan. No na sjeveru, gdje stanovnici mnogo troše na neizdašnom tlu, ljude podvrgnute tolikim potrebama lako je raz-dražiti; sve što se oko njih događa uznemirava ih: budući da jedva preživljavaju, što su siromašniji to su više vezani uz ono malo što imaju; prići im znači izvršiti napad na njihov život. Odatle ta njihova naprasitost, temperament koji će se tako brzo razbjesniti i okrenuti protiv svega što mu smeta. Stoga su njihovi najprirodniji glasovi oni koji odražavaju bijes i prijetnje, a ti su glasovi uvijek praćeni snažnim artikulacijama koje ih čine grubima i bučnima.