OPĆA TEORIJA NORMI

O knjizi OPĆA TEORIJA NORMI

Kelsen, austrijski pravnik (Prag, 11. X. 1881 – Berkeley, SAD, 19. IV. 1973). Od 1919. do 1929. bio profesor u Beču, 1930. u Kölnu. Utjecao na izradbu austrijskog Ustava iz 1920. i uspostavu prvog Ustavnoga suda, na kojem je 1921–30. bio sudac. Zbog židovskog podrijetla emigrirao je 1933. u SAD, gdje je od 1942. bio profesor u Berkeleyu. Čistom teorijom prava (Reine Rechtslehre) Kelsen je nastojao, u duhu svojega doba, i pravnu znanost spoznajnoteorijski utemeljiti po uzoru na moderno prirodoznanstvo. Zbog nemogućnosti objektivne spoznaje vrijednosti, normativna obveznost ne može se izvesti iz navodno unaprijed zadanih vrijednosti. U pravnoj teoriji Kelsen je prihvaćao razlikovanje biti i trebati (Sein/Sollen), tj. tezu o nemogućnosti izvođenja normativne obveznosti samo iz činjenica, pa se zbog toga protivio i pokušajima sociologiziranja pravoznanstva. U često pogrješno shvaćanoj ideji tzv. temeljne norme (Grundnorm) Kelsen je vidio logičku pretpostavku pravoznanstva, koje – slobodno od svakoga vrjednovanja – spoznaje normativni poredak. Na pitanje o obveznosti jednoga pravnog poretka – kao moralno pitanje – čista teorija prava niti može niti hoće odgovoriti. Po svojem utjecaju širom svijeta – sve do danas – čista teorija prava jedva da ima premca među teorijama prava. Mnogobrojnim djelima Kelsen je znatno pridonio i međunarodnom i ustavnomu pravu. U ideologijskokritičkim radovima istraživao je ideološke pretpostavke i unutar. proturječnosti različitih političkih teorija (marksizma, staleške države, demokracije) i teorija pravednosti. Glavna djela: Glavni problemi teorije državnog prava (Hauptprobleme der Staatsrechtslehre, 1911), Socijalizam i država (Sozialismus und Staat, 1923), Opća teorija države (Allgemeine Staatslehre, 1925), Čista teorija prava (Reine Rechtslehre, 1934), Opća teorija prava i države (General Theory of Law and State, 1946), Načela međunarodnoga prava (Principles of International Law, 1952), Opća teorija normi (Allgemeine Theorie der Norme, 1979) i Iluzija pravednosti (Die Illusion der Gerechtigkeit, 1985).

Posthumno objavljeno djelo Opća teorija normi završni je iskaz Kelsenove čiste teorije prava, prvi puta sustavno izložene u Kelsenovu djelu Čista teorija prava, a potom dorađivane u drugim djelima. Kelsen komentira stajališta preko 200 filozofa i teoretičara prava, što djelu daje posebnu dodanu vrijednost.