- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- proza
- ostala proza
- OTOK GIPSANIH SVETACA - antologija irske kratke priče
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
OTOK GIPSANIH SVETACA - antologija irske kratke priče
O knjizi OTOK GIPSANIH SVETACA - antologija irske kratke priče
Kao što su irski pisci ostavili neizbrisiv trag u pjesništvu (Yeats), romanu (Joyce) i drami (Shaw, Beckett) dvadesetog stoljeća s velikom bismo izvjesnošću mogli ustvrditi daje Joy-ceova zbirka kratkih priča Dublinci (l 914) na važan način odredila tematsko-stilske obrasce koji su kratku priču obilježili u prošlom stoljeću. "Stil skrupulozne Škrtosti" — kako je vlastiti stil Jovce opisao u jednom pismu Grantu Richardsu - u kojem se naracija gradi od epifanijskih krhotina glasova ili odlomaka svijesti opisanih likova, prepoznatljivo je svojstvo mnogih kasnijih primjera ovoga žanra.
Dapače, ima onih koji tvrde daje, zbog različitih povijesnih i društvenih okolnosti, upravo kratka priča književni oblik svojstven irskoj književnosti. Naime, budući da društveno-poli-tički uvjeti u Irskoj nisu pogodovali razvoju romana kakav se zbio u Engleskoj u osamnaestom stoljeću, a kolonijalni ustroj s obespravljenim većinskim pučanstvom nije pogodovao širenju čitateljske publike i institucionalnih okvira nužnih za stvaranje, etabliranje i diserninaciju duljih proznih tekstova, neki su zastupali mišljenje da društvo kakvo je irsko, obilježeno diskontinuitetom i odsutnošću čvrstih društveno-kulturalnih struktura, naprosto ne može iznjedriti roman kakav se uobličio u književnoj tradiciji Zapada. Tim se tumačenjem pokušava objasniti i pojava inovativnog pisma - posebice Jovceova - na europskoj margini, a odsustvo se povoljnih uvjeta za razvoj romana i ustrajnost usmene predaje najčešće navode kao objašnjenje središnjeg mjesta koje kratkoj priči pripada u irskoj književnoj tradiciji.