OTOK GIPSANIH SVETACA - antologija irske kratke priče

O knjizi OTOK GIPSANIH SVETACA - antologija irske kratke priče

Kao što su irski pisci ostavili neizbrisiv trag u pjesništvu (Yeats), romanu (Joyce) i drami (Shaw, Beckett) dvadesetog stoljeća s velikom bismo izvjesnošću mogli ustvrditi daje Joy-ceova zbirka kratkih priča Dublinci (l 914) na važan način odredila tematsko-stilske obrasce koji su kratku priču obilježili u prošlom stoljeću. "Stil skrupulozne Škrtosti" — kako je vlastiti stil Jovce opisao u jednom pismu Grantu Richardsu - u kojem se naracija gradi od epifanijskih krhotina glasova ili odlomaka svijesti opisanih likova, prepoznatljivo je svojstvo mnogih kasnijih primjera ovoga žanra.
Dapače, ima onih koji tvrde daje, zbog različitih povijesnih i društvenih okolnosti, upravo kratka priča književni oblik svojstven irskoj književnosti. Naime, budući da društveno-poli-tički uvjeti u Irskoj nisu pogodovali razvoju romana kakav se zbio u Engleskoj u osamnaestom stoljeću, a kolonijalni ustroj s obespravljenim većinskim pučanstvom nije pogodovao širenju čitateljske publike i institucionalnih okvira nužnih za stvaranje, etabliranje i diserninaciju duljih proznih tekstova, neki su zastupali mišljenje da društvo kakvo je irsko, obilježeno diskontinuitetom i odsutnošću čvrstih društveno-kulturalnih struktura, naprosto ne može iznjedriti roman kakav se uobličio u književnoj tradiciji Zapada. Tim se tumačenjem pokušava objasniti i pojava inovativnog pisma - posebice Jovceova - na europskoj margini, a odsustvo se povoljnih uvjeta za razvoj romana i ustrajnost usmene predaje najčešće navode kao objašnjenje središnjeg mjesta koje kratkoj priči pripada u irskoj književnoj tradiciji.