PAPISA

O knjizi PAPISA

Moj boravak potkraj proljeća u Rimu bio je uglavljen na brzinu. Prijatelj mi je ponudio svoj stan, a meni se baš htjelo promijeniti okoliš. Sve se činilo savršenim, suđenim dapače, za one koji drže do predestinacije. No ljetna je jara uranila, paje nakon nekoliko preambicioznih skitnji po ulicama i svetištima ovoga vrućega renesansnoga gnijezda priprijetila sunčanica te nadošla letargija.
Stanje, što bi agenti za posredovanje nekretninama rekli, bio dovitljivo projektiran - sićušan i klaustrofobičan. Imao je, međutim, jednu dobru stranu - goleme prozore od poda do stropa koji su krasili studio. Popodne bih se ponajčešće skljokao u velik, dubok, ružičast naslonjač ispred ovog otvora, hvatajući svaki i najmanji ćuh vjetra te se pretvarao da čitam jedan od onih golemih svezaka što sam ih ponio sa sobom - klasično dug, potencijalno očaravajući, no u mojem oslabjelom stanju daleko od neodoljivoga. Često sam se stoga zadovoljavao zurenjem na trg ispred sebe.
Teško bi ga se moglo nazvati lijepim u onom smislu kakva je, recimo, Piazza Navona u svojoj veličanstvenoj ljepoti savršenih proporcija.....