PARIZ U SRCU STUDENTA

O knjizi PARIZ U SRCU STUDENTA

Odlasci su većinom podjednako tjeskobni, ne samo za putnika, nego i za njegovog pratitelja. Ponekad me podsjećaju na »Sonet oproštaja«, što ga je, odavna već, uglazbio danas posve zaboravljeni Isidore de Lara; započeo je stihom Partir, c"est mourir un peu**. Ali ništa od toga. Naprotiv, bio je to put u život. Put mladih ljudi željnih znanja, novih saznanja, pa ujedno — budimo iskreni -i uspjeha. No moram priznati: nisu nas možda ni zaokupljale lako dubokoumne misli. Pogotovo vjerujem da na povratak tada uopće nismo pomišljali. Uostalom, za neke je to predstavljalo naprosto — put u nepovrat. Jer ljudske su sudbine nepredvidive.
Vlak koji je krenuo iz Beograda nije se u Zagrebu dugo zadržavao. Jelki i Nedi čuvali su mjesta oni naši Zagrepčani. Meni bome nisu, ali ništa zato. Jedva sam utrpao kovčeg u kupe u kojem je već bilo sedmero naših budućih parižlija koji su ostali u Beogradu čekati naš odlazak: troje Vojvođana, dvije Mostarke, jedan pravi Bosanac i jedan tipični Beograđanin. ..