PISMA IZ ŠVEDSKE, NORVEŠKE I DANSKE

O knjizi - PISMA IZ ŠVEDSKE, NORVEŠKE I DANSKE

Mary Wollstonecraft (1759.-1797.) iznimno je ime britanske scene osamnaestoga stoljeća, književnica, filozofkinja, feministkinja. Premda je najpoznatija po knjizi "Obrana ženskih prava" iz 1792. u kojoj tvrdi da žene nipošto nisu po prirodi inferiornije muškarcima, nego su to samo zbog nedostatka naobrazbe i otežanoga pristupa obrazovanju, tijekom svojeg kratkoga života uspjela je napisati i romane, putopis, rasprave, povijest Francuske revolucije, knjigu za djecu.

Svojim posve neortodoksnim životom koji je William Godwin prikazao u knjizi "Memoirs of the Author of The Rights of Woman" (Memoari autorice Obrane ženskih prava) Mary Wollstonecraft bila je nadahnuće za mnoge žene svojega doba, ali i kasnije, posebice početkom dvadesetoga stoljeća kada je stasao ozbiljniji ženski, feministički pokret.

Knjiga Pisama napisanih za kratkog boravka u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj (1796.) za svoje je doba posve neobična. Prvo zato sto ju je napisala žena koja je putovala sama tada gotovo "divljim" krajevima Europe, još k tome s malim djetetom i sluškinjom. Drugo, zato što je odlučila putovati baš Skandinavijom, tada gotovo nepoznatim predjelom. Tako da je onodobnome čitaocu sve o čemu je pisala, sve što je zapažala bilo izuzetno zanimljivo i strano.

A Mary Wollstonecraft zapažala je na tom putu mnogo i obuhvatno. S jedne strane silno je uživala u toj novoj prirodi i opisima podneblja, krajolika, mora, s druge strane minuciozno je bilježila pojedinosti o skandinavskom društvu, umjetnosti, o društvenim običajima, zakonima, o oblicima vladavine, o odnosima muškaraca i žena, o jeziku. Skandinavija joj je poslužila kao poligon na kojemu je raspoređivala svoja svakovrsna iskustva i gradila razmišljanja općenito opoložaju žena, o oblicima vlasti, društvenim uređenjima.

Svako pismo je prikaz danoga prostora kojim putuje, ali i slika njezina unutarnjega svijeta, koji se kontinuirano prelama sa svakodnevicom. Sve što vidi i čuje, poticaj je za vlastite zaključke o ljudskoj sudbini, poticaj za razmišljanja o čovjeku i društvu i pokušaju ostvarenja slobodnoga bića.

Knjigu svakako obilježava i emocionalna drama same autorice - usamljene žene, izopćenice koja sanjari o svojem nevjernom ljubavniku kojemu su sva ta pisma i namijenjena.

Dvadeset i pet izabranih pisama pisanih čovjeku s kojim i svojim putovanjem i svojim pisanjem pokušava obnoviti ljubav, bešavno prelaze iz opisa prirode i ljudi preko autobiografskih refleksija u razmišljanja o političkim teorijama i povijesnim događajima. Pred nama je svakako knjiga koja je manje izraz Mary Wollstonecraft kao filozofkinje, a više otvoren i neizvještačen prikaz umorne i ranjene ženske jedinke koja se lavovski bori za opstanak vlastitoga bića i svijeta.
(Biljana Romić)