PLESAČICA

O knjizi PLESAČICA

Kao i često u autorovim romanima junak je bezimen mladić koji iz perspektive sadašnjosti pripovijeda priču o svom životu u prošlosti, o tajanstvenoj ženi, o potrazi za njom… Njegove uspomene meandriraju, poniru i izranjaju, krhke, neuhvatljive. Uobičajeno ukidanje granica između prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i zbilje, što se provlači kao konstanta u romanopiščevu rukopisu, ovdje najbliže autobiografskom pismu. Unatoč prepoznatljivom stilu, Patrick Modaino je i opet iznenadio i oduševio francusku kritiku i ovim veoma kratkim romanom od stotinjak stranica koji na samom početku uvodi Pariz ne samo kao topos nego gotovo i kao lik, koji se mijenja do neprepoznatljivosti. Pripovjedač, toliko nalik autoru u njegovim dvadesetim godinama, upravo je završio svoj prvi roman, a ujedno je i tekstopisac. Povremeno čuva dječaka čija je majka plesačica. Njezin je učitelj plesa stvarna osoba, baletni pedagog i koreograf Boris Kniaseff za koga je ples disciplina koja omogućuje preživljavanje, što se može iščitati i kao osnovna misao ovoga djela. Naime, očite su paralelne putanje dvaju likova, mlade plesačice i pisca na početku karijere. Oboje se oslobađaju sablasti prošlosti zahvaljujući umjetnosti, ona plesom, on pisanjem, što im omogućuje da se izbave iz mraka i krenu prema svjetlu. Osim supostojanja prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i mašte, u ovom romanu, uvođenjem stvarnih ličnosti među fiktivne likove, Modiano prvi put briše i razlike između fiktivnoga i zbiljskoga svijeta. Osim već spomenutoga baletnog majstora, pojavljuje se i Maurice Girodias, nakladnik Nabokove Lolite i prijatelj autorova mentora, Raymonda Queneau, pa se ovo djelo može doživjeti i čitati kao svojevrsni hommage čuvenom oulipovcu od kojeg je, ako se pomno usporede njihove poetike, Modaino očito mnogo naslijedio. Ovaj je kratki roman doista pravi „mali dragulj“ u kojem su u maniri minimalističkog kreda „manje je više“ prožete i sažete sve glavne piščeve stilske i tematske značajke.