POŽEŠKA KATEDRALA

O knjizi POŽEŠKA KATEDRALA

Katedrala sv. Terezije u Požegi sagrađena je kao župna crkva (1756.–1763.) odlukom zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja, uz carsku potporu Marije Terezije, zadobivši s pratećim konzistorijem i sjemeništem ulogu sjedišta pomoćne biskupske uprave za zapadnu Slavoniju. Time je na svojevrstan način najavljeno osnivanje Požeške biskupije više od dva stoljeća poslije, 1997. godine. Tako istaknut status rezultirao je visokom arhitektonskom kvalitetom same kasnobarokne crkve, sagrađene po projektu vrsnoga arhitekta iz austrijskoga kulturnog kruga, te njezine raskošne opreme, nastale u radionicama bečkih, štajerskih i domaćih majstora. Barokni i rokoko ansambl nadopunjen je na prijelazu 19. u 20. stoljeće historicističkim i secesijskim umjetninama, zaokruženima zidnim slikama velikanâ hrvatske moderne – Celestina Medovića i Otona Ivekovića. Uzdignuće na rang katedrale, pak, praćeno je restauracijom i opremanjem djelima vodećih suvremenih umjetnika – Šime Vulasa, Kuzme Kovačića, Đure Sedera, Marije Ujević Galetović i drugih, na poticaj prvoga požeškog biskupa Antuna Škvorčevića.

Na više od 500 stranica rezultate opsežnih i višegodišnjih istraživanja Požeške katedrale podastrli su vodeći povjesničari umjetnosti. Katarina Horvat-Levaj istražila je povijest, arhitekturu, komparativni kontekst, posebnosti građevine u svim elementima i fazama; Vlasta Zajec oltare crkve; Mirjana Repanić-Braun oltarne i druge slike; Arijana Koprčina metalne liturgijske predmete; Silvija Banić liturgijski tekstil; Irena Kraševac udio devetnaestog stoljeća u transformaciji unutrašnjosti; Ivanka Reberski umjetnička svjedočanstva od početka dvadesetog stoljeća do danas. Kontekst je dan kroz povijesne slike, u kojima gradnja požeške katedrale predstavlja integraciju oslobođene Slavonije u Hrvatsku nakon povlačenja Osmanlija i potvrdu njezine srednjoeuropske pripadnosti.

Tekst je opremljen vrhunskim fotografijama Paola Mofardina i Gorana Vranića, a monografija sadrži i arhitektonske nacrte (izradile Marie Stepinac i Marijana Petrešević), katalog umjetnina, dokumente, izvore, literaturu, kazalo osoba, kazalo lokaliteta i spomenika te sažetak na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

Monografija je objavljena u suizdanju s Institutom za povijest umjetnosti i Požeškom biskupijom.