- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- književna teorija
- PREOBRAZBE KNJIŽEVNE TEORIJE
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

O knjizi PREOBRAZBE KNJIŽEVNE TEORIJE
Aleksandar Mijatović se u knjizi Preobrazbe književne teorije kroz pet poglavlja bavi različitim književnoteorijskim temama na primjerima iz moderne i suvremene proze te pjesništva stavljajući u fokus jezik kao sredstvo književne komunikacije. Od posebnoga je značaja prvo (uvodno) poglavlje u kojemu autor prikazuje razvoj hrvatske znanosti o književnosti (preciznije preobrazbu teorije književnosti u književnu teoriju) od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća nadalje, opisujući doprinose nekolicine istaknutih teoretičara procesima ove preobrazbe (Solar, Užarević, Katičić, Biti) i povezujući njihove teze s teorijama Agambena, Deleuzea, Eagletona, Bergsona i drugih, pri čemu propituje značenje, smisao i mogućnost definiranja književnosti i književnoga teksta te jezika kao njegova medija. U narednim poglavljima, na nizu primjera iz poetskoga i proznog stvaralaštva hrvatske i stranih književnosti (Ujević, Woolf, Stojević, Baudelaire, Kamov, Ugrešić, Šegedin) i tekstova iz repertoara suvremene književne teorije i filozofije (Foucault, Meillassoux) analizira i kontekstualizira ključne književnoteorijske pojmove kao što su pjesnička slika, gramatika smisla, asketizam, dendizam, pamćenje, pripovijedanje, priča. U posljednjem petom poglavlju Mijatović poseže za pojmovima apstrakcije (Knifer) i kontingencije (Meillassoux), smještajući prvi u kontekst Deleuzove estetike, a drugi u kontekst kritike nužnosti ovoga pojma u okvirima Meillassouxove filozofije.
Knjiga se u interdisciplinarnim okvirima bavi nizom tema koje se tiču uloge književnosti u društvenom kontekstu (njezina uklapanja u totalitet životne situacije), literarizacije socijalnoga iskustva te statusa jezika u reprezentaciji zbilje. Namijenjena je prvenstveno akademskoj i znanstvenoj publici iz područja znanosti o književnosti (teorije književnosti i književne teorije), filozofije, filozofije jezika, filozofije književnosti, lingvistike i srodnih/bliskih humanstičkih i uže filoloških disciplina.