PRIČA O ZLATNOJ RIBICI I DRUGE FILMSKE KARIKATURE

O knjizi PRIČA O ZLATNOJ RIBICI I DRUGE FILMSKE KARIKATURE

U izdanju Naklade Vedis u Zagrebu je objavljena knjiga filmskih karikatura Dušana Vukotića Priča o zlatnoj ribici i druge filmske karikature, koje je naš jedini dobitnik Oscara objavljivao u časopisu Filmska kultura (uvijek na predzadnjoj stranici, a najčešće se izmjenjujući s Nedjeljkom Dragićem) od 1957. godine pa sve do 1989. Crnogorac rođen 7. veljače 1927. u Bileći, u Hercegovini, a zatim student arhitekture u Zagrebu, u kojem je proveo najveći dio života, Vukotić se već 1953. godine počeo baviti karikaturom i stripom objavljujući u Kerempuhu urednika Fadila Hadžića (strip o spiljskim ljudima Špiljo i Goljo, svojevrsna anticipacija kasnije globalno poznatog Kremenka Hanne i Barbere), ali i u Ježu i Vjesniku. Još prije, već 1951. godine s kolegom Sudarom u Duga filmu ostvaruje svoj prvi animirani film Kako se rodio Kićo, a iduće je glavni crtač u Začaranom dvorcu u Dudincima Fadila Hadžića. Svoj prvi   autorski film u punom smislu, Nestašni robot, realizira 1956. godine, nakon osnutka Studija za crtani film Zagreb filma, a uslijedili su Cowboy Jimmu, Veliki strah, Koncert za mašinsku pušku, Krava na mjesecu, Čarobni zvuci, Abrakadabra, Rep je ulaznica, Osvetnik i drugi. Snimio je i igrane filmove Sedmi kontinent (1966), Akcija stadion (1977) i Gosti iz galaksije (1981). Bavio se i reklamnim animiranim filmom, gdje je posebno istraživao mogućnosti reducirane animacije. Njegov se autorski prosede temeljio na praznoj bijeloj ili svijetloj akvarelnoj podlozi i plošnim ali dinamično grafički razigranim elementima likova i dekora. Dobio je niz nagrada na festivalima u Annecyju, Atlanti, Beogradu, Bergamu, Cannesu, Ciudad de Méxicu, Corku, Karlovym Varyma, Londonu, Mannheimu, Melbourneu, Milanu, Oberhausenu, Pragu, San Franciscu i drugdje. Umro je 8. srpnja 1998. u Krapinskim Toplicama.

Najveći uspjeh postiže 1961. godine filmom Surogat koji je, kao prvi u povijesti izvan SAD, nagrađen Oscarom, a dobio je i niz nagrada na svjetskim festivalima animiranog filma.

Vukotić je bio jedan od rijetkih autora koji su se cijelim trajanjem stvaralaštva jednako uspješno bavili animiranim filmom i karikaturom, u doba kad se karikatura cijenila i njegovala znatno više nego danas. Crtajući kontinuirano karikature u Filmskoj kulturi čiji je bio vodeći karikaturist i na neki način zaštitni znak, stvorio je svojevrsnu kroniku tadašnje jugoslavenske kinematografije, čiji je bio istaknuti sudionik, ali i vremena u kojem je živio, baveći se temama u širokom dijapazonu od vječitih problema oko financiranja filmske proizvodnje i međuljudskih odnosa do konkretnih događanja na Pulskom festivalu ili nedostatka kvalitetnih scenarija, pa Zagrebačke škole animacije i repertoarnih problema. Vrijednost je odabranih i u knjizi predstavljenih karikatura, koje su današnjim generacijama ipak manje poznat Vukotićev opus, uz društvenu angažiranost, i likovna vrijednost jer su rađene u karakterističnom autorovu stilu i crtačkoj ekspresiji.

Ono što njegovim karikaturama daje posebnu važnost jest činjenica da su i nakon više od pola stoljeća od njihova nastanka jednako svježe, angažirane, aktualne pa često i (auto)ironične, dakle svevremene.

Uz osamdesetak objavljenih karikatura u knjizi, koju je priredio Veljko Krulčić, nalazi se i esej Ne samo kvalitetne karikature s porukom, nego i dokument vremena profesora Frane Dulibića te opsežan prikaz časopisa Filmska kultura.

Duško Popović