PRIČE O KRIJUMČARIMA SNIJEGA

O knjizi PRIČE O KRIJUMČARIMA SNIJEGA

Da je više objektivnosti i smisla za prave književne vrijednosti i pregnuća, kako u domaćemu visokotiražnome novinarsko-me prostoru (što je, možda, manje važno, jer on se, da bi ikako preživo, mora bas do Sudnjega dana ulagivati svojim žućkastim božanstvima i totemima), tako i onomu uskoknjiževnome, posve posustalorne, časopisnome (što je, možda, važnije, ali i pomalo bolnije), drenovačka biblioteka pjesničkih prvijenaca mladih autora dobila bi, uvjeren sam u to, istaknutije mjesto u tome tragikomičnome, posve centraliziranome, klanovskome kontekstu - kao jedan od doista rijetkih punktova institucionalne promocije mlađe hrvatske pjesničke scene izvan metropole. Daleko od sumnjivih medijskih zvona i zvonara, slijedeći i ostvarujući istinski entu-zijastički trud i skrb svojih cvelferijskih tvoraca, ipak, stigla je i do svojega šestoga naslova - zbirke stihova Požežanke Sanje Najvirt, koja, nakon dijalektalno-(usko)zavičajne knjige "Njekad prije" Mire Kokanović, konceptualnu smjernicu biblioteke iz dijalektalne tribalnih vraća u (post)modernističke književne krajobraze jednoga krajnje osviještenoga stihotvorstva.