- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- politika
- PRILOZI ZA PORTRET MOJE GENERACIJE
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

PRILOZI ZA PORTRET MOJE GENERACIJE
O knjizi PRILOZI ZA PORTRET MOJE GENERACIJE
Ovom knjigom publicist Duško Čizmić-Marović nudi publicistički efektnu i sugestivnu sliku generacije snažnih osobnosti koja se oblikovala u studentskome političkome i publicističkom aktivizmu od 1969. do 1971. godine. Serijom portreta odabranih glavnih likova svoje generacije, koja je objavljena u proljeće 2001. u Jutarnjem listu, te nizom kolumni u Slobodnoj Dalmaciji u prvoj polovici 2000-tih, autor se s uvjerenjem da je s “dva ili tri odabrana portreta moguće prikazati čitavo jedno razdoblje sa svim njegovim proturječnim tendencama” upustio u “arheološko istraživanje” vrijednosnog “čišćenja hrvatskog sjećanja”.
Riječ je o generaciji čiji se specifični kolektivni identitet formira i učvršćuje u iskustvu studentske pobune 1968, u kritičkom sučeljavanju s tim iskustvom u Savezu studenata Zagreba i Hrvatske 1969-1970. odnosno u Studentskom listu te u “pokretu hrvatskih sveučilištaraca” 1971. I sam aktivan i istaknuti sudionik, autor pokušava objektivno predočiti osnovne motive, postavke i postupke aktera, odlučivši pritom “o svima pisati pozitivno”. Takav mu je pristup omogućio da shvati značaj pobune i osjeti težinu stradanja svojih nekadašnjih protivnika (D. Budiše, I.-Z. Čička, A. Paradžika, A. Žužula i D. Petrića), a zauzvrat je i “njegov” dio generacije (u portretima S. Langa, D. Strpića, Ž. Puhovskog, D. Lalovića) “zasvijetlio punim svojim značajem”.
Projekt je ostao nedovršen. Autor se suočio s teško premostivim poteškoćama kada je shvatio kako je zadaća dočaravanja “čitavoga jednog razdoblja” posredstvom predstavljanja središnjih likova svoje generacije tek pola posla, a da onaj teži dio podrazumijeva da se i sami likovi pokušaju primjereno razumjeti iz cjeline povijesnog konteksta u kojemu su živjeli i djelovali. To je nadoknadio prijatelj mu, politolog Dragutin Lalović, podastrvši svojim opsežnim pogovorom dragocjen prilog cjelovitom i kritičkom razumijevanju hrvatske suvremene povijesti.