PRIRODA KRITIKE

O knjizi PRIRODA KRITIKE

Uputa za čitanje: autor bi, naime, volio da čitalac knjigu čita kako se takve knjige čitaju, i volio bi da je ne čita ako ga gnjavi da je čita pažljivo i čitavu. Suvislo shvaćanje književne kritike: autoru se ove knjige, naime, nije istina o književnoj kritici otkrila u ekstazi vizije (što ne znači, naravno, da on ima išta načelno protiv vizija i ekstaza), on ne zna drugih razloga zbog kojih bi morao misliti o književnoj kritici ono što misli osim onih koje je izričito naveo, njegove rečenice ne znače ni više ni manje od onoga što u svome kontekstu znače, i on se boji da bi mnoge od njih. mogle biti shvaćene pogrešno ako bi bile shvaćene kao samosvojni afrorizmi; on bi, dakle, želio da se pojedini zaključci njegova izlaganja ne procjenjuju po tome koliko se, pronicavom oku, sami za sebe čine očekivani ili neočekivani, vjerovatni ili apsurdni: volio bi da pronicava misao prosudi ispravnost zaključivanja koje je do njih dovelo i prihvatljivost pretpostavki od kojih je zaključivanje pošlo.