PROLAZI I PUKOTINE

O knjizi PROLAZI I PUKOTINE

Dorta Jagić, jedna od najcjenjenijih autorica svog naraštaja prema mišljenju kritike, okušala se uspješno već u nizu književnih žanrova. Budući da joj je prvi izričaj bio pjesnički, za što je i nagrađivana u svijetu, stekla je disciplinu misli i ekonomičnost te su i njezine proze obojane proživljenim, ozračjem, emocijama.

Nova knjiga Dorte Jagić sadrži tekstove putopisno-prozne provenijencije. Ti, katkad kraći katkad dulji putopisi, nastajali su godinama, kako bi se autorici "dogodilo" putovanje ili sjećanje na boravak negdje. Sjećanja vode kroz "izložbu" izabranih prizora iz najrazličitijih urbanih sredina, od Sanvinčente do Kuala Lumpura. Fragmentarno organizirani tekstovi osim funkcije literarne "prerade uspomena", unutarnjih i vanjskih iskustava što ih donosi pojačana putnička perceptivnost, donose i radost lutanja prostranstvom jezika. Jer jezične su skitnje kroz dogođeno putovanje nanijele debeli sloj epistemološke prašine po cipelama. Zbog svakojakih uvida koji se razbistre nakon puta, u smiraju radne sobe, oblikovanje sjećanja pokazalo se kao ono istinskije, pravo putovanje. Tekst se otvori kao prolaz, pukotina do srži doživljaja. Odatle pucaju predivni vidikovci i razbarušeni, raznoliki krajolici. Tako se ovim putopisima mogu naći i lirske prozne dionice, dokumentarističke crtice, ironične introspekcije, sve do impresija blago nadrealističke, bajkovite atmosfere.

Pjesnikinja s putovanja nije donijela obične, turističke suvenire, nego uvide u oblike ljudske egzistencije; raskoš imaginacije koju povezuje s iščitanom literaturom; opažanja o mijenama svijeta; san o pustolovinama – sanjanim i povijesnim; svijest o srazu kultura i žal zbog rascijepa. Ipak, svijet je dovoljno velik za sve spisateljičine izazove. Pjesničku meditativnost potiskuje želja za ubrzanjem. Nema vremena za jalova ćaskanja – valja uzeti ono što je pred očima. Sjećanja potom korigiraju hitnju, uklanjaju deformacije, oživljavaju sve ono što nije "ubilo" pjesnikinju. Na dijelove, pažljivo rastavljena sjećanja, postižu preciznost literarnog oružja. Rastojanje između doživljenog i memoriranog, sažima se u borbi "prsa u prsa". Jezična neposlušnost dovodi u sumnju sve: egzotične mirise, podsmijeh, samodestrukciju, restrukturiranje vremena, izgovorene fraze, lirski krtičnjak.