- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- publicistika
- biografije / memoari
- PROLAZNE POSTAJE
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi PROLAZNE POSTAJE
Nezavršena autobiografija akademika Ante Stamaća (1939. – 2016.) Prolazne postaje fiksirana je zemljopisnim odrednicama autorova mladenačkog lutanja – od Molata i Dubrovnika do Križevaca, Daruvara i Zadra
Književnik i sveučilišni profesor, akademik Ante Stamać ostavio nam je u rukopisu uvodna poglavlja planirane autobiografije Prolazne postaje. Biografska amplituda dolazi tek do autorovih srednjoškolskih dana ne dopirući ni do traumatičnih situacija mladenačkoga zatvaranja ni do potonjih studentskih peripetija i prebrođenih opasnosti, kao ni do razdoblja intelektualnog sazrijevanja i smirivanja, pa možemo reći da je autobiografski zapis Prolazne postaje zaokružen »portret umjetnika u mladosti«.
Nesretne političke okolnosti njegova djetinjstva i rane mladosti izoštrile su autorov senzibilitet i potaknule ga da nam dade zapamtljive opise ambijenta i atmosfere, kako tjeskobe ratnih i poratnih godina, tako i svježine viđenja različitih prostora i zanimljivih ljudi. Kako bilo, pišući iz perspektive proživljena života, akademik Ante Stamać pronalazi nužnu koncentraciju i aktivira duboka sjećanja sjenčajući tu i tamo neposredne doživljaje iskustvima potonjih godina i nemimoilaznim eruditskim opaskama.
Uz svoj znani lirski senzibilitet, pisanje uspomena obogatio je rijetkom preciznošću opisivanja i nemalom sposobnošću povijesnog kontekstualiziranja ne gubeći pritom iz vida osobni ton i pravo na vlastitu istinu. Dakako, pisac je subjektivan i razmjerno oštar u ocjeni društvenih prilika četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća, no ne možemo poreći da nam i njegovo svjedočenje pomaže razumjeti dublju realnost ili pak tamniju pozadinu zbilje jugoslavenskog socijalizma.
Prolazne postaje, s jedne strane, ispunjavaju određenu prazninu i nude memoaristiku što bi tipološki prethodila onoj »u trapericama«, a s druge, zaokružuju i završavaju literarni opus jednoga pisca koji je ostavio ozbiljan i dubok trag u hrvatskoj književnosti, znanosti i umjetnosti.