PSIHOLOGIJA PRIVRŽENOSTI I PRILAGODBA U DJEČJEMU VRTIĆU - Psihologija dobrobiti djece vol. 1

O knjizi PSIHOLOGIJA PRIVRŽENOSTI I PRILAGODBA U DJEČJEMU VRTIĆU - Psihologija dobrobiti djece vol. 1

Imajući na umu značajan nedostatak znanstvene literature iz područja razvoja privrženosti, a posebice u kontekstu ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja s jedne strane te značajne efekte koje obrazac razvijene privrženosti može imati na cjelokupno psihičko doživljavanje i funkcioniranje kako tijekom rane i predškolske dobi tako i u okviru svakoga narednog razvojnog perioda u životu čovjeka s druge strane, doprinos u znanstvenome i praktičnome smislu ove monografije iznimno je značajan. Njezina je vrijednost utoliko veća što je usmjerena na ulogu ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u razvoju privrženosti djece rane i predškolske dobi s temeljnim pitanjem: kakva bi organizacija odgojno-obrazovne prakse trebala biti, a da osigurava optimalne psihološke uvjete za razvoj sigurne privrženosti? Nastojeći odgovoriti na ovo temeljno istraživačko pitanje, monografija započinje uvodom u kojemu su predstavljene definicije temeljnih koncepata istraživanja: privrženost, prijelaz, prilagodba i povezivanje. Polazeći od holističkoga pristupa proučavanju razvoja djece rane i predškolske dobi, osim temeljenoga definiranja, opisani istraživački koncepti su predstavljeni i u njihovim međusobnim odnosima, što je iznimno značajno u razumijevanju njihova složenoga efekta na razvoj djece i njihovu dobrobit. Nadovezujući se na uvodni dio, u monografiji se nastavlja s vrlo detaljnim teorijskim i empirijskim opisom privrženosti, potkrijepljenim suvremenim istraživačkim nalazima. Potom su prikazani nalazi kvantitativnoga i kvalitativnoga istraživanja o perspektivi odgajatelja o organizaciji odgojno- obrazovne prakse tijekom prijelaza i prilagodbe u dječjim vrtićima Primorsko-goranske županije koji ukazuju na slaganje u vezi s temeljnim principima prilagodbe djece, ali razlikovanje u načinu njihova provođenja. Pored utvrđivanja nedostatka profesionalne podrške odgajateljima tijekom adaptacije, istraživanje otvara pitanje o tome koja je praksa najefikasnija. Nakon ova dva istraživanja prikazana su istraživanja procjene privrženosti djece rane i predškolske dobi koja ukazuju na to da najveći broj djece pokazuje sigurne obrasce privrženosti te su pojedine dimenzije ukazale na značajne spolne razlike. Nadalje u narednome istraživanju nisu utvrđene razlike u privrženosti između djece koja odrastaju u jednoroditeljskim obiteljima i one koja odrastaju u dvoroditeljskim obiteljima, no utvrđena je značajna razlika u kvaliteti privrženosti između djece čija je adaptacija protekla zadovoljavajuće u odnosu na djecu čija je adaptacija protekla nezadovoljavajuće. S ciljem prikaza primjera dobre prakse u monografiji je detaljno opisan model tranzicije temeljen na razvoju privrženosti koji je razvijen u Novom Sadu. Naposljetku je prikazana zakonodavstvena perspektiva prilagodbe u našoj zemlji te organizacija prilagodbe u DV More, sa zaključnim osvrtom na monografiju.