RADOSNA ZNANOST

O knjizi RADOSNA ZNANOST

Kako stvar stoji s našom vedrinom. Najveći noviji događaj - da "Bog jest mrtav", da je vjerovanje u kršćanskog Boga postalo neuvjerljivo - već je počeo bacati svoje prve sjenke na Europu. Barem onim malobrojnima, čije oči, čija je nepovjerljivost u očima dovoljno jaka i fina za tu predstavu, čini se daje upravo jedno sunce zašlo, da se jedno staro, duboko povjerenje preokrenulo u sumnju: naš stari svijet njima mora izgledati svakim danom sve bliži sutonu, sve manje uvjerljiv, sve više stran, sve "stariji". O glavnoj stvari smije se reći: sam taj događaj je toliko prevelik, predalek, odveć po strani za sposobnost shvaćanja mnoštva, pa da bi se uopće smjelo kazati da je i vijest o njemu već prispjela; a da se i ne govori o tomu koliko bi mnoštvo već moglo znati što se zapravo tu zbilo - i što se sve, nakon što je ono vjerovanje potkopano, odsada mora urušiti, jer je bilo na njemu izgrađeno, njime poduprto, u njega uraslo: na primjer čitav naš europski moral.
[...] Ustvari mi filozofi i "slobodni duhovi" vijest da je "stari bog mrtav" primamo s osjećajem da smo kao obasjani novim praskozorjem; naše srce je pritom preplavljeno zahvalnošću, čuđenjem, slutnjom, očekivanjem. Konačno nam horizont izgleda opet slobodan, čak i uz pretpostavku da nije svijetao; konačno smiju naše lađe opet isploviti, isploviti ususret svakoj opasnosti; opet je dopuštena svaka vratolomija onoga koji spoznaje; more, naše more opet leži tu otvoreno, možda nikad još ne bijaše tako "otvorena mora".