RAZGOVORI

O knjizi RAZGOVORI

Kako ćemo nešto nazvati nije važno niti kod
vjernika niti kod ateista. Ono što je važno je istinska duhovnost
koja počinje prekoračenjem sebičnosti. Tada ljudi počinju činiti dobro.
Osjećaju povezanost i postaju suosjećajni.
Ispunjavanje vlastitih materijalnih želja i potreba nije im
više najvažnije u životu. Ponekad su spremni izgubiti sve što
imaju, pa čak i vlastiti život, kako bi pomogli drugim ljudima.
Možemo reći da su prekoračili spone materijalnog života.
Nešto im je bilo važnije od prolaznih užitaka. A to što su osjetili
u sebi kad su odustali od vezanosti za
materijalno bio je dodir vječnosti.
To je prava duhovnost iako je tako ne zovemo.
Ljudi su je postigli makar nisu vjerovali u nju.
Put prema vječnosti počinje dobrotom. Uvijek možemo početi
činiti dobro. Kad osjetimo potrebu da pomognemo drugim
bićima i prirodi, stupili smo na put duhovnosti. Nismo više
sami sebi svrha, naše materijalno postojanje nije više jedino
važno. Shvaćamo da smo ispunjeni kad pomažemo drugima.
Osjećamo dodir vječnosti i slijedimo je. Slijedimo njezine
zakone, a to su zakoni dobrote i sklada. Sebičnost u njima ne
postoji. I to je pravi put u duhovnost - put dobrote.