REPTILI

O knjizi REPTILI

Da smo Hanu počeli pratiti dan ranije, možda bismo je zatekli kako uobličava katalog za svoju slikarsku izložbu. Uvod katalogu vjerojatno bi bio zapis o doživljajima na mansardi. Bili su to doživljaji intenziteta ravnog davnom otkrivanju čuda života. Bila je to radoznalost koja prati početke svega i bila je to spontanost nepomućena težinom iskustva.
Iz zapisa bismo upoznali atelje bogat svjetlošću i sjenama. Vidjeli bismo kako se prelamaju zrake Sunca i kako se sudaraju zrake Mjeseca. Pratili bismo trenutke kaci nahrupe sunčeve iskre i bijesnu mjesečeva svjetla, kad zaigraju lepršave sjene i zaplešu opsjene. Pratili bismo Hanu kako otvara prozor pod samim krovom. Penje se na prste i dlanove podiže u nebo kao na brdu svoga djetinjstva, na tom vrhu svijeta s kojeg je pokušavala odgonetnuti misterij postanka. I u tim ju je davnim trenucima nebeska zagonetka fascinirala, ali uvijek bi pobjeđivala čvrsta vezanost uz tlo — miris stada i zemlje i soka divljih kupina na dlanovima, intenzivni i divlji mirisi zemaljskog. Ovdje, pod tavanskim prozorom, lagana na vršcima prstiju, Hana je bestežinski uranjala u svemir i astralnu preobrazbu...