- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- poezija
- RIJEKE I MJESEČINE
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi RIJEKE I MJESEČINE
Poezija Slađana Lipovca uronjena je u suvremenost na koju se organski nastavlja autorovo zanimanje za krajolik: kao motiv u pisanju, kao vid iskaza, ali i kao način samopromatranja lirskog subjekta, jer taj subjekt, po autoru, ne postoji sam po sebi, nego se ostvaruje u određenoj interakciji i u određenom prostoru. Na tragu duboke suživljenosti s krajolikom ovdje se ta problematika proširuje i produbljuje koncentriranjem na tijelo bačeno u prostor, odnosno na različita tijela u različitim prostorima; u netaknutim dijelovima prirode, u prirodi koju čovjek svojim djelovanjem preoblikuje i mijenja, u gradskim kvartovima. Opisi neposrednog okoliša dani m u iskazu u množini kao neodređenom govornom licu, kako bi se sugerirao dojam općenitosti, »ono što bi vrijedilo za sve«. Izrazi, parafraze i citati iz poezije i proze stoga su po brojnosti i implicitnoj poetičkoj namjeri ravnopravni onima iz matematike, fizike, teorije kaosa...
Ova poezija smjera učestvovati u određenom načinu gledanja/razumijevanja svijeta koji se opisuje, kao složenog sustava u stalnom procesu, kretanju, promjeni, kako bi se potom sklopila određena slika o suvremenom čovjeku koji se »neprestance kreće, putuje, živi na putu, između mjesta i bez čvrstih koordinata«. Tomu u poetičkom smislu služe i posebna razmještanja riječi u stihovima, učestala opkoračenja, kao i specifičan ritam pjesama. A iz toga onda proizlazi i struktura zbirke, u kojoj sve pjesme nastoje opisati jednu cjelinu,
cjelinu tijela u pokretu...