- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- RIMSKI TRG
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi RIMSKI TRG
Poetičan i polemičan, grub i nježan, opremljen korpusom racionalističkih znanja i mističkih iskustava: to su neke od faceta ovog pripovjedačkog glasa, koji nas uvjerljivo vodi u Rim, kao oazu i utočište, nakon proživljenih ratnih trauma u Šibeniku. To kako ovaj glas vidi svijet ne da se lako sažeti jer njegov glas kao da opisuje cijeli dugin spektar: od knjiga koje je pročitao, poput Scientiae Sacrae Béle Hamvasa, do susreta s neugodnim političkim manipulatorima, od susreta s kišom do susreta s Borisom Marunom i skupljanjem priloga za Hrvatsku kod talijanskog patricija, od mirovanja u meditaciji u hotelskoj sobi do snivanja prenatalnog života u kojem je bio graditelj mostova.
Klarić je ovom prozom pokazao da i vrhunski intelektualci mogu priznati da materija nije sve, a da pritom ne postanu kršćanski dogmatici, da je moguće povući granicu između istinskog i lažnog domoljublja, za što je potrebna krajnja čistoća pogleda, i da se ta čistoća jedino – čini se – uspijeva održati u umjetnosti. I u Rimu, gradu koji te ispunja na način na koji možda to ne uspijeva nijedno ljudsko biće, i nijedna ideja. Rim je prostor, ali koji posjeduje intelekt prostora.
“Na koncu će hladnoća prodrijeti u središte predmeta, a oni će prsnuti i pretvoriti se u svemirsku prašinu. Neki su materijali otporniji pa zato treba više vremena, ali na koncu svu materiju čeka ista sudbina. Ima li materija pravo nadati se da se može uzdignuti u nešto više? Može li se sablja koja je u bitkama odsijecala ljudske glave nadati da će postati ruka koja piše antiratne romane?” Ovaj nas pisac neprestano iznenađuje, mi smo u stanju visoke intelektualno-metafizičke napetosti, u kojoj titra i njegov tekst, dotičući sve zamislive niti ljudskog postojanja.