RITAM & RIMA - priče o urbanoj glazbi

O knjizi RITAM & RIMA - priče o urbanoj glazbi

Koliko hrvatskih knjiga o suvremenim glazbenim fenomenima možete nabrojati? OK, ovo nije trajalo dugo.

Stoga ovu knjigu autora Velimira Grgića za početak shvatite samo kao jedan mali korak prema oživljavanju one komponente domaće glazbene publicistike koja je predugo životarila na mumificiranju i lutanju po pretjerano puno puta otkrivenim područjima, u previše ionako malobrojnih slučajeva. Pri kraju puta, tamo negdje kod fusnota, imate ju pravo shvatiti kako god želite.

Do tada, ’Ritam & rima’, beats & rhymes, skup je malih ’priča’, eseja, analiza i rasprava o glazbi zasnovanoj na konceptu iz naslova - ritmu, beatu kao glazbenoj komponenti i rimi, rapu/tostu, vokalu kao oralnoj komponenti onoga što se u kolokvijalnoj uporabi naziva ’crnačka glazba’.

Posudba anglo-američkog ’politički korektnijeg’ termina ’urbana glazba’ prikladnija je za doba u kojem prebrojavanje pigmenata kroz zvučnike ima sve manje smisla, a nipošto ga ne treba vezati uz uvriježeno hrvatsko tumačenje pojma ’urbana glazba’, koji je u devedesetima enigmatično i prečesto posve besmisleno obilježavao ’oporbene’ scene izvan dohvata HDZ-ove ’duhovne obnove’ i narodnjačkog ’poseljačenja’ cijeloga glazbenog tržišta.

Ovo je knjiga o hip hopu, R&B-u, dancehallu i UK ga-rageu te mnogim mikrožanrovima nastalima na njihovim korijenima, koji istodobno više mirišu po asfaltu od bilo kojeg naslova ’urbane scene’ poznate našoj publici, ali i smrde po znoju, rakiji i plesu na stolovima dionizijskog hedonizma turbo-folka.

Damn it feels good to be a gangster, kažu Geto Boys. Vjerujmo na riječ
Anton Cvijić