RJEČNIK GOVORA BAČKIH HRVATA

O knjizi RJEČNIK GOVORA BAČKIH HRVATA

Životna želja koja me prati od djetinjstva, posebice od god. 1938., bila je otkriti i proniknuti u ljepotu i tajnu zavičajnoga govora i tako se uputiti u dugu zajedničku prošlost mojih sunarodnjaka i suzavičajnika; razgrnuti tamu koja neprestance i opetovano prekriva živote ljudi u nizu naraštaja; zamagljuje prošlost, iskrivljuje i guta, proždire je nemilosrdno. Spoznao sam da je govor bačkih Hrvata, rječničko blago, sastavnica narodne i uljudbene zajednice, raširenost i razvedenost pak leksičkoga obilja je svjedočanstvo narodne povijesti i pomicanja naših skupina; pomicanje pak žiteljstva uvijek prati živa riječ, govor svagdašnji.
No, biti rječničar pokrajinskoga govora bačkih Hrvata nije lak posao: leksičko blago je golemo, ispisane su brojne knjige i znanstvene rasprave dijalektom naših ljudi na području između Dunava i Tise, i u međurječju od Budima do Titela. Posao je otežan činjenicom zanemareno sti, zaboravljenosti pa i odbačenosti jezika kojim su jednako pisana djela u južnoj i sjevernoj Hrvatskoj.
U našem stoljeću, poglavito u drugoj polovici XX. stoljeća, koristili su se pisci svojim dijalektom, svojim zavičajnim govorom, ali sadržajno, smisleno i emotivno uranjajući u slojevitu dubinu materinske riječi, otkrivajući slojevite naslage njezine ljepote. Novije knjige stihova i književnih sastava svjedoče o težnji pisaca iskonskom, punom i potpunom izrazu svoje nutarnje zbiljnosti, duhovnoga raspoloženja i iskrenosti. Ne shvaćam bunjevačko-šokačku ikavicu kao pomodarstvo, nego kao želju, iskrenu želju, dijalektom nadvladati istrošenost jezične entropije i približiti se nutarnjim, ishodnišnim značenjima. No, uporaba dijalekta u književnom stvaralaštvu mora ipak biti u okvirima jasno izrađenih odrednica. Potrebno je također pripomenuti da osim osobnih potreba, nagnuća i želja za uporabom dijalekta u stvaralačkom izričaju, na to utječu i povijesni, društveni (svjetonazorski) i uljudbeni razlozi, poglavito ako se narodna, skupna cjelina u prošlosti dijelila raznim "mirovnim" dogovorima, trgovinom, ucjenom i drugim sličnim nagodbama. Tako su bački Hrvati bili unatoč unutarnjim zajedničkim značajkama, duhovnim zajedništvom dijeljeni (i razdijeljeni) nekoliko puta, primjerice tijekom XX. stoljeća: god. 1918., zatim 1941., pa opet 1945., od matične zemlje pak najodlučnije god 1990.