RUŽA KOJA UBIJA

O knjizi RUŽA KOJA UBIJA

"Vjetrić, zasićen mirisom naranača, podigao je stranicu novina rasprostrtih po stolu. Gemma je prignula glavu da bi ponovno pročitala oglas:
»Traži se mlada djevojka iz dobre obitelji, sa odgovarajućom školskom spremom, za podučavanje dviju djevojčica. Ponudu i preporuke dostaviti grofici de Camparene, Grand-hotel, Cannes.«
Duge zrake sunca obasjavale su starinski salon, čiji su zidovi bili obloženi izblijedjelim jouyinskim platnom. Po njima su bili povješani portreti u potamnjelim zlatnim okvirima. Na terasi su se, u vazama od keramike, nalazili zvončići živahne crvene i nježne ružičaste boje. Ispred terase pružao se vrt pun cvijeća, ali zapušten nakon smrti gospode Faublans.
Gemma je odgurnula novine i nalaktila se na stol. Toplo proljetno sunce obasjavalo je njezinu plavu kosu što se u bogatim uvojcima spuštala na snježnobijeli potiljak. Isto tako bijelo, jedva ružičastih obraza, bijaše i njezino ozbiljno mlado lice s lijepim zamišljenim i zabrinutim očima".