- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- proza
- ostali romani
- SAMO JEDAN SAN
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi SAMO JEDAN SAN
Ljubav je život … Ako propustite ljubav, propustili ste život. Tako glasi i moto ovog romana nabijenog emocijama, ali i napetim slijedom događaja. Treći roman (nakon Dodira trećeg oka i Arabeske) mlade hrvatske spisateljice potresna je priča o onom nepresušnom izvorištu silâ što nas sve nose poput iveraka u bujici. Priča o njihovim silnicama što nas omataju, guše i udahnjuju nam život. Istodobno. Ljubav.
Lagao je, nikad me nije volio. Iz te bolne spoznaje iznjedrila se jedna laž. Iz te laži nikle su trnovite sudbine, ispreplele se toliko da je njihovo rasplitanje trajalo godinama. Što je istina? Zašto su se Tonkica i Sunčana toliko tražile, toliko voljele? Kako laž može tragično urušiti život? Na ta pitanja Tonkica je dobila odgovor, a ono što je otkrila bilo je šokantno i bolno.
Treći roman (nakon Dodira trećeg oka i Arabeske) mlade hrvatske spisateljice potresna je priča o onom nepresušnom izvorištu silâ što nas sve nose poput iveraka u bujici. Priča o njihovim silnicama što nas omataju, guše i udahnjuju nam život. Istodobno.
Da. Ljubav je život … Ako propustite ljubav, propustili ste život. Tako glasi i moto ovog romana nabijenog emocijama, ali i napetim slijedom događaja.
Naš plan je uspio, spasit ćemo Tonkin hrast. Od trenutka kad sam doznala da je odlučeno na mjestu moga hrasta izgraditi trgovački centar proganjaju me uspomene poput sjena koje usplahireno strepe da ne budu iščupane zajedno s korijenjem stoljetnog hrasta... Dok se smiješim i plačem u isto vrijeme, okružena ljudima i pjesmom, osjećam ruke svog supruga kako me grle, svoju kćerkicu dok se smješta u mom krilu i Jasena koji me doziva i maše mi. I u tom trenutku shvaćam da se moj san ostvario i da su ovo na mom licu suze radosnice.