SANATORIJ POD KLEPSIDROM

O knjizi SANATORIJ POD KLEPSIDROM

Sanatorij pod klepsidrom druga je zbirka pripovjedaka poljskog pisca Brune Schulza, objavljena u Varšavi tri godine nakon velikog uspjeha njegovih Dućana cimetne boje koji se i danas smatraju jednim od najznačajnijih djela europske proze 20. stoljeća. Zbirka je sastavljena od trinaest pripovjedaka od kojih je većina, kako se pretpostavlja, nastala dvadesetih godina, . na marginama Schulzovih pisama bliskim osobama, dakle prije Dućana, ali su objavljene u zajedničkoj zbirci kojoj je pridodana veća pripovijetka Proljeće, te dvije pripovijetke (Genijalna epoha i Knjiga) koje su se najvjerojatnije trebale naći u nedovršenom (izgubljenom?) romanu Mesija. Sanatorij pod klepsidrom bitno proširuje dimenzije šulcovskog svijeta, obogaćuje ga pojmom Knjige (koji u sebi nosi mitske i mitopoetičke matrice) te drugim dimenzijama očeve fabularne linije (Genijalna epoha, Moj otac stupa u vatrogasce, Očev posljednji bijeg), unosi u nju vrlo važnu "ajnštajnovsku", fantastičnu dimenziju vremena, dok središnja i najdulja pripovijetka Proljeće, ta blago ironična slika nabujale trivijalne mašte u doba dječačke inicijacije, najbolje naslućuje u kojem je smjeru pisac namjeravao razvijati svoj književni diskurs.
U tematskom, stilističkom i poetičkom smislu, Sanatorij pod klepsidrom vjerodostojna je potvrda piščeva iznimnog umijeća proizašiog iz njegove temeljne stvaralačke direktive: "dozrijeti do djetinjstva" - i pokušati (simbolički) rekonstruirati svijet s margine pamćenja. Spoznajno neobično bogata i poticajna, ta emfatićna proza nosi sve značajke obično-neobičnog, blago grotesknog svijeta Schulzove proze na razmedi sacruma i profanuma, mitskog i svakodnevnog, i kao takva važno je djelo u kanonu europske književnosti 20. stoljeća - stoljeća koje je tako snažno ispreplelo mitologiju privatnog i javnog.