- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- SEDAM JESENJIH PRIČA / SETTE STORIE AUTUNNALI
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

SEDAM JESENJIH PRIČA / SETTE STORIE AUTUNNALI
O knjizi SEDAM JESENJIH PRIČA / SETTE STORIE AUTUNNALI
Naslov zbirke pripovedaka Marija Liguorija Sedam jesenjih priča prizivao je čuveni početak Dnevnika o Čarnojeviću: „Jesen, i život bez smisla…” Bilo je tu i zvezdanog neba i života koji je postajao zadatak. Jače prisustvo Crnjanskog oseća se kada se pogledaju životi junaka pripovedaka Marija Liguorija. Baš kao što junak Dnevnika o Čarnojeviću drži svoj mali život u rukama, isto tako i junaci Marija Liguorija drže svoje živote u rukama, ali im ti životi ne pripadaju – jednostavno u sopstvenim životima igraju sporedne uloge.
Kao i Totono Kokoca, i Crnjanski je dve decenije u izgnanstvu. I Crnjanski je osetio to gušenje kao Totono Kokoca za zavičajem. Junaci pripovedaka Marija Liguorija često su stranci. Ne samo stranci u sopstvenom životu, u sopstvenoj kući, već i bukvalno stranci. Pored Italije, kao prebivališta, tu je Argentina, Švedska, Srbija, Češka. Tačno je da je život u ovim pričama često postajao zadatak, tačno je i da junaci često ne uživaju u životu, da su ti životi prazni i potrošeni, tačno je i da su junaci prestali da gledaju u zvezdano nebo. Ali, kako bi to rekao Miroslav Josić Višnjić, još uvek nije izmišljeno ništa lepše od života. I to, da ništa nije izmišljeno lepše od života, izbija i iz redaka pripovedaka Marija Liguorija i boji ih jednom neobičnom bojom: bojom paradoksa.