ŠEJTANSKO KOLO U ŽEPAČKOM POLJU

O knjizi ŠEJTANSKO KOLO U ŽEPAČKOM POLJU

U bogatstvu bosanskih šuma, tiho je živjela civilizacija, stočari i lovci. Naselja su gradili na šumskim proplancima, tražeći sigurnost za svoje blago, koje je sačinjavala krupna i sitna stoka. Tu, u bogatstvu šumske trave i mnoštvu ljekovitog bilja, stada bi se napasala, a kad užegne ona ljetna pripeka, ona bi se sklanjala pod krošnje hrastova i tu, u dubokoj hladovini plandovala.
Kad bi mraz pokazao svoje zube, onda bi stoka sa svojim goničima polahko izbivala u posavske krajeve, gdje je ravnice bilo u izobilju, a snjegovi bi tek pokrili travu, stoka se napasala i tako prezimila kasnu jesen i oštru zimu.
Već s prvim zracima sunca, koji bi najavljivali dolazak proljeća, stočari bi se ponovo vraćali u svoje krajeve, ali sad obogaćeni mnoštvom malih prinova - jagnjadi.
Planinska naselja bi ponovo oživjela, uz cvrkute ptica i blejanje jagnjadi.
Njihovi vladari, bosanski kraljevi i feudalci gradili su čvrste utvrde i zamkove na skoro nepristupačnim visovima Bobovca, Vranduka i nizu drugih planinskih visova.
Zbog neprijatelja svih vrsta, željnih ratnog plijena i stočnog blaga, nisu mogli imati mira kroz dugi niz stoljeća. Njihova vječita nakana je bila što prije porobiti te bosanske gorštake i, naravno, dočepati se njihovog blaga.