ŠEST KNJIGA O REPUBLICI

O knjizi ŠEST KNJIGA O REPUBLICI

Budući da očuvanje kraljevstava i carstava te svih naroda ovisi, nakon Boga, o dobrim vladarima i mudrim upravljačima, stoga im svatko treba u tome pomoći, bilo u održanju njihove vlasti, bilo u provedbi njihovih svetih zakona; bilo pak time da njihove podanike učini složnim mudrim riječima i spisima, koji mogu uspjeti u tome radi općeg dobra svih općenito i svakog pojedinačno. A ako je to uvijek bilo pošteno i lijepo, danas nam je potrebnije nego ikada. Jer dok je brod naše republike plovio s ugodnim vjetrom u krmu mislilo se samo na stalno i sigurno spokojstvo, sa svim onim lakrdijama, himbama i maskeradama što ih mogu zamisliti ljudi ogrezli u svakovrsnim užicima. No, otkada je lađa naše republike s takvom silinom izložena žestokoj oluji tako da su kapetan i kormilari gotovo iznureni stalnim poslom, uistinu je neophodno da im putnici pruže ruku, netko kod jedara, netko kod užadi, netko kod sidra, a oni koji nemaju snage za to neka daju kakvo valjano upozorenje ili neka se svojim željama i molitvama obrate onome koji vjetrovima može zapovijedati i stišati nevrijeme, jer su svi zajedno izloženi istoj opasnosti. Ne treba to očekivati od neprijatelja koji su na kopnu i brodolom ih naše republike ispunjava osobitim užitkom pa hitaju da se bace na njezine krhotine, a koji su se već odavna obogatili mnogim veoma dragocjenim stvarima, što se neprestance čini da bi se ovo kraljevstvo spasilo. Nekoć je ono posjedovalo cijelo njemačko carstvo, kraljevstva Mađarske, Španjolske i Italije, a Galija se protezala sve do Rajne, pod vlašću njezinih zakona. I premda je toliko umanjena, ono što je ostalo grabe njezini vlastiti žitelji, uz opasnost da se povrijede i razbiju na pogibeljnim hridinama, ne uloži li se trud da se bace sveta sidra kako bi se nakon oluje pristalo u luku spasa, na koju nas je uputila providnost, s nadom da ćemo tamo i stići, samo ako tome čvrsto težimo. Zato sam se prihvatio, ne mogavši sam ništa bolje, rasprave o republici, i to na pučkom jeziku, kako zbog toga što su vrela latinskog jezika gotovo presahla, a posve će i presahnuti potraje li barbarstvo uzrokovano građanskim ratovima, tako i zato da me bolje razumiju svi pravi Francuzi. Govorim o onima koji imaju trajnu želju i volju da stanje ovog kraljevstva vide u njegovu prvotnom sjaju, kako ponovno cvate oružjem i zakonima. A ako je tome tako da nikada nije bilo i nikada neće ni biti republike toli izvrsne po svojoj ljepoti, koja ne bi starila, podložna bujici nestalne prirode koja sve uništava, neka se barem postupi tako da promjena bude blaga i prirodna, ako je ikako moguće, a ne nasilna i krvava…