SEXUS
ISBN:
953-206-185-1
Uvez:
meki
Godina izdanja:
2005O knjizi SEXUS
Henry Miller (New York 1891. - Pacific Palisades, Kalifornija 1980.) do tridesete godine objavio je nekoliko ogleda i kratkih priča po američkim časopisima. Nakon niza različitih poslova u New Yorku, 1930. odlazi u Pariz gdje godinu dana živi u neimaštini. Zatim dobiva posao lektora u pariškom izdanju dnevnika The Chicago Tribune, zahvaljujući prijatelju Alfredu Perlesu pod čijim imenom objavljuje i nekoliko članaka. Ozbiljno počinje pisati s gotovo četrdeset godina. Njegovi romani, osobito Rakova obratnica (1934), u Americi su izazvali mnogo polemika, pa čak I zabrana (romani Crno proljeće (1936) i Jarčeva obratnica (1936) bili su zabranjeni u SAD-u gotovo trideset godina, što je autoru osiguralo "underground" reputaciju) te suđenja (tako je 1964. Vrhovni sud SAD-a odbacio optužbe Državnog suda o opscenosti, što se pretvorilo u veliki događaj seksualne revolucije). Upravo ta djela započela su u američkoj književnosti otvaranje prema seksualnima temama, oslobađajući ih pravnih i društvenih ograničenja. Godine 1940. Miller se vratio u SAD i nastanio u Kaliforniji, gdje je nastavio pisati i provocirati suvremeno američko društvo, njegove kulturne i moralne vrijednosti. Miller se bavio i slikarstvom-njegovi akvareli pohranjeni su u dva muzeja - The Henry Miller Museum of Art u japanskom gradu Omachi, te The Henry Miller Art Museum u kali-fornijskom Big Suru. Opus Henrvja Millera, gotovo u potpunosti autobiografskog karaktera, uvelike je utjecao na pisce beat generacije.
O knjizi - SEXUS
Ušao sam. Ona je plesala s nekim drugim. Carruthers je stajao sam u kutu. Potaknut željom da ga malo utješim, prišao sam mu i zapodjeo s njim razgovor. Ako ga je razdirala ljubomora, nije ju uopće pokazivao. Drži se prema meni prilično kavalirski, pomislio sam. Pitao sam seje li doista ljubomoran ili me ona samo pokušava uvjeriti u to da bi sakrila nešto drugo. Ona bolest o kojoj je govorila - ako je bila toliko ozbiljna, onda je čudno što je nije nikad prije spomenula. Govorila je o njoj tako kao da je to bilo nedavno. On ju je njegovao. Gdje? Sigurno nije kod nje. Jedna mi je druga sitnica pala na pamet: ona je uporno zahtijevala da joj nikad više ne pišem kući. Zašto?Možda i nema kuće. Ona žena koja je u dvorištu vješala rublje - ona nije bila njena majka, rekla je. Pa tko je onda bila? Možda je bila neka susjeda, natuknula mi je. Bila je osjetljiva kad se govorilo o njenoj majci. Moja je pisma čitala tetki, a ne majci. A onaj mladić koji mi je orvorio vrata - je li joj to brat? Rekla je da jest, ali joj nipošto nije nalikovao. A gdje joj je otac cijeli dan, sad kad više ne uzgaja trkaće konje i ne pušta zmajeve s krova? Očito je da majku nije osobito voljela. Čak mi je jasno dala do znanja da nije sigurna je li joj to prava majka.
