SJEĆANJE NA VIKTORA

O knjizi SJEĆANJE NA VIKTORA

Viktor se nije želio pokoriti okrutnome svijetu, jer mu taj isti svijet uze najdraže, najmilije i uništi mu život pred kojim je tek stajao. Tražio je istinu, osvetu i pravdu za oca i majku. Zlobnici uzeše njihov novac, ali ni stričevi se ne pokazaše ništa boljima. Razgrabiše imanje njegova oca uz ispriku selu:
„Mi ćemo Viktora dalje školovati"
Ali ni u jednoj kući nije bio dobrodošao, svi su ga „pošutavali", kako je tko htio. Djeca rođaka su ga tukla i izrugivala mu se, a on je morao u tuđoj kući šutjeti. Svatko ima neku svoju tajnu o životu, skrivenu negdje duboko u duši, pa je imao i on svoju.
Nikada i nikome, ni za kakvo bogatstvo je on nije htio odati. Živio je kako je znao i umio. Drugima se činilo da živi kao bogalj, lutalica, skitnica, beskućnik, jadnik ili kako su ga već sve nazivali, ali mu nije to smetalo. Imao je svoju tajnu.
Poslije mnogo godina stekao je Viktor još jednu tajnu. Jednu je odao ženi koju je nosio u svome ranjenom srcu.
I to postade mala tajna jer ju je podijelio s nekim. Onu drugu ne otkri nikada i ponese je sa sobom. Mala i velika tajna ispuniše život Viktora Kriše.