SKARABEJ I VESTALKA

O knjizi SKARABEJ I VESTALKA

Središnji lik romana je Karla Marchlewska, koja reflektira sav teret i sudbinu većine Lainščekovih likova: gubitak etničkog identiteta, poput njezinih roditelja, poljskih izbjeglica u Sjedinjenim Američkim Državama, a njezina obitelj slomljena je i rastavom roditelja. Stoga ona kreće u bolnu, gotovo patološku potraga za smislom vlastitog života. Dijelom zbog svoje socijalne, obiteljske i psihološke situacije - ona godinama odlazi psihijatru - Karla Marchlewska postaje žrtvom tajanstvenog kulta, tiranije koju je Lainšček već prikazao u svojim ranijim romanima. Takozvani “pljenitelji duša” Karlu žele iskoristiti za obavljanje medicinsko-tehnoloških eksperimenata čiji je cilj kontrola ljudske duše. U tom trenutku priča o sudbini jedne višestruko izgubljene žene klizi u kriminalistički žanr. Liječnik Guy Labriola oslobađa Karlu iz kandži medicinskih kriminalaca psihoanalitičkom tehnikom. Ona bježi u Europu s njim, skriva se u samostanima, a u pozadini je senzualna i iznimno emocionalne ljubavna priča. Na razini pripovijedanja Skarabeja i vestalke pojavljuju se elementi mističnoga, fantastičnog svijeta. Naime, tu je umetnuta priča o djevojci po imenu Njo, o kojoj Lainšček govori kao da je iz vremena mitske prapovijesti. Ova epizoda, koje je izvan bilo kakve prostorne i vremenske stvarnosti, intervenira u Karlinu priču. Njo je zapravo podsvjesna zrcalna slika Karle same, a pisac pokazuje kako obje pokreće ista sila: ljubav.