SKRIVENA PREDAJA U EUROPI - Tajna povijest srednjovjekovne kršćanske hereze

O knjizi SKRIVENA PREDAJA U EUROPI - Tajna povijest srednjovjekovne kršćanske hereze

Noviji radovi, čije se teme kreću od legende o Svetom gralu do srednjovjekovne preobrazbe helenističke alkemije, otvorili su nove puteve proučavanju povijesti i učenja srednjovjekovnog neomanihejstva. Danas je općenito prihvaćen značaj bogumilstva kao religijskog posrednika između Istoka i Zapada i čuvara tradicija koje je najbolje opisati kao gnostičko-dualističke i za koje se činilo da ih je uspostava “normativnog” kršćanstva nepovratno potisnula. Zbog potpunijeg razumijevanja porijekla, biti i kontinuiteta tih tradicija nužno je podrobnije proučiti njihovu prethistoriju i europsko neomanihejstvo smjestiti u širi povijesni i religijski kontekst. Ova knjiga slijedi neke od najvažnijih faza i smjerova te rane povijesti bliskoistočnog i balkansko-bizantinskog svijeta, koje su mogle izvršiti značajan utjecaj na učenje i razvoj srednjovjekovnog dualizma.

Fenomen krajnje mističkog i asketskog dualističkog pokreta koji se u raznim dijelovima Europe razvio u moćnu društvenu i historijsku silu te postao prijetnja duhovnoj premoći Crkve uvijek je bio mnogo više od obične religijske zagonetke. Mnogi su pripadnici srednjovjekovnog svećenstva u “velikoj herezi” vidjeli opasno oživljavanje manihejstva, vjekovnog suparnika kršćanstva; stoga su i bogumile i katare uvijek iznova optuživali kao nove “manihejce”. Povijest europskih “neomanihejaca” poznata nam je uglavnom iz zlonamjernih i iskrivljenih svjedočenja njihovih pravovjernih protivnika i progonitelja. U neke od njenih najpoznatijih i najdramatičnijih epizoda ubrajaju se zloglasni Albigenški križarski rat protiv katara u Languedocu, opsada katarske citadele Montségur i prvi razorni protuheretički pohodi Svete inkvizicije. Saga o sukobu između katara i katolicizma već dugo predstavlja jedno od najprivlačnijih područja istraživanja i izvor je oduševljenja, mitova, legendi i prijepora. Pad katarske tvrđave Montségur i masovno spaljivanje katarskih perfecta koje je potom uslijedilo na mjestu poznatom kao “polje spaljenih” tradicionalno se smatraju, kako je to nazvao Lawrence Durell, “Termopilima gnostičke duše”, a katarski pokret i dalje svojom posebnom mističnošću nastavlja zaokupljati maštu Europljana. (Yuri Stoyanov)