SOCIJALIZAM NA KLUPI

O knjizi SOCIJALIZAM NA KLUPI

Višeznačan naziv skupa “Socijalizam na klupi” prije svega govori o generaciji mladih znanstvenika, mahom rođenih 70-ih godina prošlog stoljeća koji su socijalizam proživjeli u školskim klupama te koji su svoje “socijalističke” doktorate branili u proteklih nekoliko godina. Taj generacijski kriterij značajan je za istoimeni zbornik “Socijalizam na klupi – Jugoslavensko društvo očima nove postjugoslavenske humanistike”  te zapravo predstavlja ukoričen presjek skupa.

Osim matičnog zbornika koji su uredili docenti pulskog sveučilišta Lada Duraković i Andrea Matošević, predstavljen je i zbornik urednice Maše Kolanović, Komparativni postsocijalizam zatim knjiga Radine Vučetić Koka-kola socijalizam, kao i dizajnersko-istraživački projekti Iskopavanja (I i II) Narcise Vukojević i Lane Cavar. Široko postavljena tema i velik broj sudionika prvog bijenalnog skupa čini se kao svojevrsna inventura stanja na suvremenom (regionalnom) znanstvenom terenu, koji se našao između dugogodišnjeg, desetljećnog izostanka istraživanja tih tema i recentne spektakularizacije i komodifikacije socijalizma.
(www.kulturistra.hr)

Ovaj je zbornik, nastao kao rezultat jednogodišnjeg rada dvanaestoro istraživača mlađe i srednje generacije humanista, iako a prima vista ne nužno uočljivo, moguće razlučiti na konceptualne dijelove koji nisu nebitni pri njegovom čitanju ili smještanju unutar koordinata recentne znanstvene produkcije. Pored teme jugoslavenskog, "domaćeg" socijalizma, dakle samoupravnog ili pred-samoupravnog, kojoj je jedanaest radova sadržanih u ovoj knjizi posvećeno, njezinu posebnost čini i generacijsko ishodište zastupljenih autora.

Svi su oni, grosso modo, u vrijeme pada socijalizma i raspada Jugoslavije bili pioniri ili omladinci, koji državu i sustav nisu iskusili kao odrasli građani nego mahom iz perspektive školskih klupa. Danas sjede u nekim drugim klupama, neki među njima na korak su od obrane doktorske disertacije ili su doktori znanosti postali, gledano iz vremenske točke objavljivanja ovog zbornika, uglavnom u petoljetki 2009-2013.

Takav namjeran čin generacijskog privilegiranja i ekskluzije temelji se na nekoliko uredničkih namjera - pokušaju svojevrsnog manevra detabuiziranja "nepoćudne teme" koja je dugo vladala znanstvenim prostorima i općenito društvima zemalja proizašlih iz rasapa jugoslavenske federacije; detekciji tema i pristupa sadržaju za koji smatramo da uvelike definiraju našu post-socijalističku svakodnevicu te sondiranja mogućih daljnjih sadržajnih, epistemoloških i hermeneutičkih smjerova istraživanja u domeni socijalističkih tema.

Interpretacija socijalizma lišena uzajamno isključivih atribucija, nataloženih kako kroz historiografski pristup tako i kroz medijski diskurs i publicistiku, intencija je koja pobliže pojašnjava naslov zbornika. Binarne, crno-bijele interpretacije, obilježene nacionalističkom apologijom s jedne, a zarobljene u nostalgičarskoj paradigmi s druge strane, jednako kao i strategije izbjegavanja, dugo su hranile kontroverzije i vrednosne konfuzije nudeći jednostrane ocjene obremenjene subjektivno-iskustvenim i političkim idejnim nazorima.

Upravo zato ovaj je zbornik generacijski impostiran, a ako je svako pisanje uvjetovano prethodnim autorskim iskustvom, onda ovakva generacijska impostacija knjige znači, barem donekle, namjeran odabir predstavljanja istraživanja kojima nedostaje dugogodišnje i potpune direktne i osobne, iskustvene uronjenosti u teme koje se analiziraju. Djelomičan manjak u ovom je slučaju, čini nam se, osvježavajuća prednost. Nerijetko isključiv autoritet, što proizlazi iz iskustva sadržanih u kratkoj i britkoj jezičnoj formi “bio sam, vidio sam, doživio sam”, u većini tekstova zamijenjen je drugačijim, sadržajnijim oblicima argumentacije.

Sagledano iz rakursa ovih slojevitih nakana, ambicije zbornika nisu male i bez rizika. No, ti argumentirani, istraživanjem potkrijepljeni glasovi pripadnika mlađe i srednje generacije humanista, imaju još jednu značajnu karakteristiku - to su tekstovi pisani “iznutra”, iz “podneblja” zemalja Jugoslavije i, značajno je, na jezicima koji su bili službeni u Federaciji, a danas su, mutatis mutandis, materinji ili jezici sredina iz kojih autori dolaze. Inzistiranje na jezičnim specifičnostima i pripadnostima autora, smješta čitatelja u okrilje misaone i izražajne konciznosti i vjerodostojnosti te nas lišava problema nepreciznosti prevođenja koncepata, dinamika ili specifičnih terminologija, često krucijalnih za razumijevanje problematike kojoj je Socijalizam na klupi posvećen.

Višejezičnost ove knjige korelira s njezinom disciplinarnom otvorenošću, pa tako čitanje otkriva različite književno-komparativne, etno-antropološke, povijesne i muzikološke vizure. Takav pristup podrazumijeva gdjekad i različite metodološke zahvate, koji nerijetko u prostoru akademske produkcije opstoje bez nužne interakcije, no u ovom zborniku smješteni su jedan do drugoga, nudeći se neposrednoj komparaciji.