SOCIOLOŠKA TRADICIJA

O knjizi SOCIOLOŠKA TRADICIJA

Ova je knjiga nastojanje da se izloži ono što je konceptualno temeljno i povijesno specifično za sociološku tradiciju. Ona se uvelike razlikuje od povijesnih pregleda sociološke misli, premda se u nekim područjima s njima preklapa. Ovo što sam napisao istodobno je i uže i šire: uže je s obzirom na to da u njemu nema mnogih imena kojima bi se inače u formalnoj povijesti sociologije bavilo; šire je jer nisam oklijevao izdvojiti pojedince koji, nominalno ili stvarno, nisu bili sociolozi, ali mi se čini da je njihova veza sa sociološkom tradicijom bitna.
Za svaku je intelektualnu tradiciju presudan nukleus ili jezgra ideja, koja iz naraštaja u naraštaj daje tradiciji kontinuitet i identitet s obzirom na sve druge discipline koje čine humanističko i znanstveno proučavanje čovjeka. Zbog razloga koji su općenito naznačeni u prvom poglavlju i izrijekom u glavnom dijelu knjige, odabrao sam pet ideja kao konstitutivne elemente sociologije: zajednica, autoritet, status, sveto i otuđenje. To su, vjerujem, ideje koje u međusobnom funkcionalnom odnosu čine jezgru sociološke tradicije.
Ne treba napominjati kako ni na trenutak nisam pomislio da tih pet ideja, koliko god bile dalekosežne i privlačne, predstavljaju cjelinu moderne sociologije, njezine mnogobrojne empirijske interese, metodologije i koncepte. Samo tvrdim da tvore jezgru sociološke tradicije, dajući joj kontinuitet i dosljednost koje ima već duže od jednog stoljeća. Mijenjajući našu sliku, tih pet ideja može se povezati u cjelinu koja u sociološku bit propušta one općenitije i obuhvatnije ideje koje su uobičajeni dio svih društvenih znanosti: struktura, kultura, individualnost, proces, razvoj, funkcija i tako dalje. U slavnom formativnom razdoblju od 1830. do 1900. godine, upravo je spoj tih pet ideja obilježio sve uočljivije odvajanje sociologije od kalupa moralne filozofije, koja je nekoć sadržavala elemente svih modernih društvenih znanosti.