- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- poezija
- SOFIJA PLAŠTEVIMA METE SAMOĆU
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

SOFIJA PLAŠTEVIMA METE SAMOĆU
O knjizi SOFIJA PLAŠTEVIMA METE SAMOĆU
Knjiga pjesma Ivane Šojat-Kuči Sofija plaštevima mete samoću poetski razlaže stanja ženskoga subjekta situiranog uglavnom u prostor jake dominacije nenaklone mu zbilje. Utoliko se ti poetizirani »portreti žena« mogu čitati i kao iskazi o oštricama svijeta, gdje se »duše žena« klate pokušavajući održati emotivnu i egzistencijalnu ravnotežu usuprot padu u besmisao i potpuno ništavilo. Mimo vazda agilnih feminističkih pregnuća, autorica uglavnom poharane, ponižene, isprane i ranjene ženske intime pokušava »lirski sanirati« katalogom emotivnih registracija ili ispovjednim zagovorom, kadšto i izgovorom.
Iako »stvarnosno čitke« — rekli bismo, u gotovo linearnoj putanji — pjesme okupljene u knjizi Sofija plaštevima mete samoću izmiču poetičkom redukckmizmu takvog tipa pjevanja u hrvatskom pjesništvu i računaju s čestim diskursivnim obratima i iznenađenjima, nekada se nudeći kao izvješće o stanju, a nekada naprosto kao kumulirajući poetski »obrazac«. Kako bilo, autoričina knjiga-koncept samosvojan je i osviješten prilog recentnom trenutku mlade/mlade hrvatske poezije. Štoviše, ohrabrujući signal da rješenja »krize jezika« kao »krize viška stvarnosnosti« možda leže u preformuliranju statusa lirskog subjekta. Šojat-Kuči ne piše o sebi iz sebe, već iz drugih. Točnije, njezine pjesme pišu »Druge«.