STRATEGIJA SUKOBA

O knjizi STRATEGIJA SUKOBA

Kad sam saznao da Harvard UniversitY Press namjerava izdati ovu knjigu, zapitao sam se koji bi njezini dijelovi bili toliko zastarjeli da ih treba obrisati ili prepraviti, ili se barem ispričati za njih u novom predgovoru. Prošlo je dvadeset godina otkako je Strategija sukoba objavljena. Ne čitam je često; neke dijelove nisam pogledao više od deset godina. Neke stvari koje sam izrekao mora da su postale zastarjele, nebitne ili pogrešne.
Neke zaista jesu. Ali u cjelini, mogu vas sa zadovoljstvom izvijestiti da je knjiga uglavnom dobra, iako su neki primjeri pomalo staromodni.
Komentari u 1. poglavlju o slabom stanju vojne strategije na sveučilištima i vojnoj službi su sad toliko očito pogrešni da ih možemo bez straha ostaviti kao podatke koji imaju svoju povijesnu vrijednost. Ozbiljnije pitanje je da li studenti - a studenti su možda i jedini koji čitaju ovu knjigu prvi put - mogu prepoznati imena kao što su Quemoy, Hruščov i Mos-sadeq ili znati proceduru izbora za Miss Rheingolda.
Možemo svi biti sretni što Dodatak A nije zastario. Temelji se na premisi da atomsko oružje nije upotrijebljeno od Nagasakija. Neka knjiga doživi još bezbroj izdanja s takvom premisom.
Neke ideje koje sam u 10. poglavlju smatrao originalnima pomalo su se uvriježile u javnosti i postale moderne. Neke su pak izašle iz mode. Danas imamo mnoštvo literature o ograničenju oružja, uključujući i neke stvari koje sam ja napisao, ali 10. poglavlje još uvijek dosta govori o Propisu za strateško ograničenje oružja i to na toliko jasan način, koliko i drugih dvadeset pet stranica koje sam pronašao. Čitatelj koji želi slijediti moje razmišljanje o strategiji i kontroli oružja može pročitati knjigu pod tim nazivom, koju sam napisao s Mortonom H. Halperinom, u izdanju Twentieth Centurv Fund, 1961., ili knjigu A rms and Influence, Vale Universitv Press, 1966.