SVIJET MUSTAFE MUHIBBIJA, SARAJEVSKOGA KADIJE

O knjizi SVIJET MUSTAFE MUHIBBIJA, SARAJEVSKOGA KADIJE

Autorica je istražila arapske, turske i perzijske rukopise sarajevske obitelji Muhibić, koje se danas čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na temelju tih, dosad gotovo nepoznatih rukopisa, pokušala je (re)konstruirati svijet prvog vlasnika knjižnice u Sarajevu, kadije Mustafe Muhibbija (1786.-1854.).

Knjiga podrobno govori o kulturnoj povijesti i to povijesti vjersko-pravne elite osmanskog društva u njegovoj pokrajinskoj, bosanskoj sredini. Opsežniji su radovi takve vrste rijetki, a u hrvatskoj ih historiografiji do sada uopće nije bilo.

Tatjana Paić-Vukić (1963.) završila je studij orijentalne filologije (arapski jezik i književnost i turski jezik i književnost) na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao znanstvena suradnica u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta predaje arapski jezik. Bavi se arabičkim rukopisima i objavljuje znanstvene i stručne radove iz orijentalne filologije i kulturne povijesti osmanske Bosne.

Ova knjiga donosi ponešto izmijenjen tekst doktorske disertacije koju sam 2005. godine obranila na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nastala je kao rezultat mojih istraživanja arapskih, turskih i perzijskih rukopisa sarajevskoga kadije Mustafe Muhibbija, koji se čuvaju u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Sto pedeset godina poslije Muhibbijeve smrti, pomoću tih sam rukopisa pokušala predočiti njegov gotovo zaboravljeni život i rekonstruirati njegov svijet. Da nije bilo poduzetnosti nakladnika, prof. dr. Damira Agičića, kojemu zahvaljujem za ponudu da ovaj tekst objavi, i da nije bilo preuzetih obveza i rokova, rad na knjizi mogao je potrajati još godinama. Naime, u nastojanju da istražim Muhibbijev svijet načela sam mnoge teme koje se moglo i iscrpnije obraditi i koje zavrjeđuju posebne studije. Kako ne bih cijeloga života pisala jednu knjigu, na pitanja koja sam ostavila otvorenima radije gledam kao na polazište za dalja istraživanja kulturne povijesti osmanske Bosne, negoli kao na nedostatak.