TU I TAMO PRIPOVIJETKE

O knjizi TU I TAMO PRIPOVIJETKE

Vezati vezice i kopčati košulju odozgo nadolje, nepriznat je posao. Ali da biste bili čemu nalik, red je to činiti.
U početku s neuspjesima stizao bi prijekor, vidiš na što ličiš. Za svih četiri-pet-šest dugmadi provučenih kroz svakom pripadajuću mu rupicu, slijedila bi pohvala sad si nečemu nalik.
Taj isječak iz djetinjstva bio bi izblijedio da nema toga sad već nesvjesnog provlačenja dugmadi kroz luknjice. S tom i nebrojenim drugim navadama, čovjek postaje sebi nalik. Držao sam do tog ustrojstva da sam sebi sličan. Strogošću sam nadzirao tu djelatnost, uspoređujući sebe živoga sa slikanim likom u raznim prilikama. Znao sam za Narcisa, no on je uživao u svom liku, a ja sam se trsio da me užitak, i ostalo što vrijeme nudi, ne izobliče.
S bratom, na svu sreću, nisam bio blizanac te je svaki sebi sličan.