TVORNICA NOSTALGIJE - Pamćenje, vrijeme, starost

O knjizi TVORNICA NOSTALGIJE - Pamćenje, vrijeme, starost

Douwe Draaisma, cijenjeni nizozemski profesor psihologije i autor djela Zašto se život ubrzava što smo stariji (Naklada Ljevak, 2008.), napisao je izvrsnu knjigu Tvornica nostalgije povezujući znanja i činjenice iz područja psihologije, filozofije, neuroznanosti i književnosti. Mudrost dolazi s godinama, tvrdi autor, ali prije nje stiže zaboravljivost. I zato se koristimo čime god možemo da pamćenje održimo svježim, od vježbi za mozak do vitaminskih preparata. Međutim, postavljaju se pitanja može li se pamćenje vježbati i ide li zaboravnost ruku pod ruku sa starošću. Pobijajući do u najsitnije pojedinosti ustaljena shvaćanja o mozgu, Draaisma se zalaže za ostarjelo pamćenje i osjećajno razlaže istinitu priču o stvarima koje prolaze.

Autor u knjizi govori o neuhvatljivosti sjećanja, o komercijalizaciji zaboravljivosti i o nostalgiji za svijetom koji još postoji samo u uspomenama. Ali također pripovijeda o neočekivanim zadovoljstvima koje nam pruža ostarjelo pamćenje kao što je takozvani efekt reminiscencije kad se uspomene na djetinjstvo javljaju intenzivnije nego prije. Taj dio vezan uz autobiografsko pamćenje doista je fascinantan jer nam razotkriva da svi mi u svojem aparatu prisjećanja posjedujemo „autobiografske zapise“ iz najranije dobi – i da taj oblik prisjećanja na lakši ili teži način možemo ponovno evocirati. Tvornica nostalgije objašnjava da uz to što vrijeme utječe na pamćenje, pamćenje također utječe na vrijeme.

„Draaisma vrlo suptilno i uvjerljivo na dirljiv način opisuje starost i njezine boljke.“
NRC Handelsblad

„Zabavno, uzbudljivo i poučno.“
De Volkskrant

„Draaisma nije samo znanstvenik, on je također pripovjedač koji sa znanstvenom preciznošću razlaže priču i tako otkriva biser za biserom.“
De Morgen

Izvadak iz knjige

Taj povratak starih uspomena koji se u psihologiji naziva „efekt reminiscencije“ prilično je zagonetna pojava. To što se u prisjećanju javljaju upravo rane uspomene kao da je u suprotnosti onome što se može nazvati Prvim osnovnim zakonom zaboravljanja: što je nešto dalje u prošlosti, to su manji izgledi da se toga sjećamo. Isto je tako zagonetno to što ta sjećanja, čini se, opet izviru tek u starosti. Zacijelo su ležala pohranjena i u svijesti četrdesetogodišnjaka, pedesetogodišnjaka, zašto se opet pojavljuju tek kad pamćenje uistinu ostari? Kao da su sve to vrijeme bila pod embargom i tek po istjecanju roka postala raspoloživa.

Efekt reminiscencije čini jezgru ove knjige. U posljednjih desetak godina potaknuo je mnoga istraživanja u području autobiografskog pamćenja. Što je to što dopušta povratak tih ranih uspomena? Kada počinje taj povratak? Vraćaju li se ružne uspomene s istom lakoćom kao i lijepe? Je li dobro pamćenje događaja iz mladosti pitanje biološkog dozrijevanja? Ili se u to doba jednostavno događa više toga što je vrijedno pamćenja? Pojačava li se taj efekt sa starenjem, nakon što se pojavi? Postoji li tolika količina ranih uspomena samo zato jer je kasnih uspomena tako malo? Sva ta pitanja doći će na red u poglavlju „Reminiscencije“, a susretat ćemo ih i u ostalim poglavljima.

Douwe Draisma (1953.) izvanredni je profesor povijesti psihologije na Groningenskom sveučilištu (Rijksuniversiteit Groningen). Autor je knjiga Stroj za metafore. Jedna povijest pamćenja (1995.), prevedene na 10 jezika, Zašto se život ubrzava što smo stariji. O autobiografskom pamćenju, 2001. (Naklada Ljevak, 2008.), prevedene na više od 15 jezika te zanimljivog djela Poremećeni duhovi. Povijesti bolesti (2006.), koje je također pronašlo put k mnogobrojnoj i mnogojezičnoj publici. Za svoja djela nagrađivan je kako književnim tako i znanstvenim nagradama..